U svijetu u kojem živimo, sve više se suočavamo sa različitim spoljašnjim uticajima, sa kojima se moramo suočiti da bi dali pravilan odgovor, na brojne izazove,među kojima su navike u ishrani i načinu života koji vodimo. Postavlja se pitanje kako upražnjavati za zdravlje korisne fizičke aktivnosti, prilagoditi ishranu, savladati stres, promijeniti loše navike i stereotipe.
Nutricionizam, nije samo nauka o ishrani, već i stil života, oslanja se na komplementarne naučne discipline. Istraživanje na području nutricionizma ima vodeću ulogu, u shvatanju mnogih procesa, vezanih za zdravu ishranu i pojavu bolesti, raznih poremećaja, ali i u shvatanju uloge prehrane u genetskom potencijalu čovjeka.
Nutricionizam je ishrana, kultura i higijena prema ishrani, u čemu važnu ulogu ima edukacija, govorio je za RTHN diplomirani savjetnik, nutricionista Oliver Beko:
– Nutricionizam, kao nauka počeo je da se aktivno razvija prije 120 godina, posebno, u zadnjih 40 godina. Pojavom nekih modernih bolesti, ubrzano se razvija. Nutricionizam ne možemo da odvajamo od drugih disciplina, medicine, fizičke aktivnosti…To je splet mnogih stvari. U nutricionizmu možemo da riješimo ishranom mnogo stvari, ali je potrebno za sve postoji balans. Balans se postiže, samo ako se kombinuju svi faktori. Prejaki odgovor imuniteta u organizmu može da našteti. Nutricionizam je ishrana i kultura i higijena prema ishrani. U odnosu na ishranu, pitanje je kako se ophodimo prema našem tijelu, organizmu. To je proces, koji traje, razvija se i od trenutka kada se probudimo do trenutka kada odemo na spavanje, moramo biti svjesni šta smo u tom danu postigli. Moramo da imamo plan i da organizujemo naše vrijeme i ishranu. To je važno za svakog pojedinca, posebno, za generacije koje dolaze, koje su već stekle lošije navike, naveo je Beko.
On objašnjava da preskakanjem određenih regula, neke navike koje su nekada bile uobičajene, danas postaju neuobičajene.
– Danas je veliki problem insulinska intolerancija. Preskaču se obroci, što može da dovode do visokoglukoznog stanja, ukazuje naš sagovornik.
Kako da se izađe iz te faze i da se postigne stabilan nivo glukoze, tokom cijelog dana?
– Prvi način je da shvatimo svoj organizam, da razumijemo kako funkcionišemo. Svi smo različite individue. Moramo da pratimo i osluškujemo svoje tijelo. Svako tijelo šalje svoje signale. Više faktora utiče za ulazak u fazu bolesti. Bolest nije stvar jednog, nego sistema faktora, koji se događaju u našem organizmu. Svi imamo locus minoris resistentie, mjesto najmanjeg otpora. Mi ga moramo otkriti i djelovati kako da ne dođe do oštećenja unutrašnjih organa, samim tim i našeg zdravlja. Ovo je priča o kvalitetu života, o kvalitetu zdravlja kojim treba da idemo…Neko govori o starosnoj strukturi i to može, ali je, u svemu, najvažniji je kvalitet života. Cilj je da uvedemo zdrav način života, da to postane praksa i da promijenimo loše navike, poručio je Beko, konstatujući da nivo glukoze o čemu se danas dosta govori, nekada gotovo da nije ni postojao, kao uzročnik bolesti:
Zašto se o tome sve više govori?
– Nekada je fizička aktivnosti bila više zastupljena i tako kao jedan od faktora održavala stabilan nivo glukoze u krvi. Ustajalo se ranije, doručak je bio kvalitetniji i proteinski i sa mastima i ugljenim hidratima, bili su više zastupljeni domaći prizvodi, manje se kupovalo u prodavnicima. Koliko svaki dan iznosimo pune ambalaže, kesa i ne znam koliko nas čita šta se nalazi u svim tim namirnicama, najmanje je prirodnih. Da bi privukli potrošača, tu su pojačivači ukusa, konzervansi, vještačke boje i drugo, što sve to igra ulogu da promijeni naša čula, i onda mi postajemo, bukvalno, zavisni na takve ukuse.
Zato danas možete da čujete od djece da im je hrana bljutava, ne sviđa im se primjera radi, brokola, ne sviđaju ostali prirodni proizvodi zato što sa njima nisu došli u kontakt, na vrijeme, njihova čula se nisu razvila na taj način, da to zavole. Slatki glukozno-fruktozni sirup danas je jedan od najjačih uništivača organizma, djeluje tako što podiže nivo glukoze u organizmu, pojašnjava on.
Čuju se različite priče o ishrani, postavlja se pitanje koliko je potrebno obroka?
-Definitivno moramo da odmaramo svoj digestivni trakt i da se poslije 18 časova ne uzima hrana. Bitan je izbalansiran doručak, prije doručka topla voda, jer hladnija od 25 stepeni, izaziva stres za naš organizam, šok za digestivni trakt. Tek poslije 20 minuta poželjno je uzimanje doručaka sa hranom, koja sadrži proteine i dosta vlakana, nakon čega ne bi trebalo sat do sat i po, da se ne unosi tečnost, sem vode. U tom intervalu ne bi trebalo razblaživati hlorovodoničnu kiselinu. Varenje proteina se odvija u želucu, dok se varenje ugljenih hidrata odvija u debelom crijevu. Vrlo je važno znati kako funkcioniše naš organizam, gdje se šta odvija, smatra Beko.
Koje su greške u pristupu i načinu uzimanja hrane?
-Najveća greška ako ujutro posegnemo za nekim konditorskim, slatkim stvarima, koji će dići nivo glukoze. Poslaće poruku našem mozgu, da počne da luči veliku količinu insulina. Tada je riječ o jednoj fluktuaciji, doći će do velikog rasta pa pada šećera u krvi i tada opet imamo želju za konditorskim, slatkim stvarima. To je ono što je u svemu loše, jer ulazimo u jedan ciklus, kada se dešavaju laki upalni procesi na pankreasu. Primjetno je da veliki broj ljudi danas ima oštećenje pankreasa, pankreatitis koji u nekim slučajevima dovodi do težeg oboljenja, pojašnjava Beko.
Nije samo način ishrane presudan faktor za pojave oboljevanja. Jedan od najčešćih faktora rizika jeste stres.
– Način života koji vodimo, to je ono što će uticati da li će doći do simptoma, kasnije do oboljenja. Ishrana je bitan faktor, kao što je i stres, faktor rizika. Kao nutrucionista, stres stavljam ispred načina ishrane na skali uzroka oboljevanja. Naučna istraživanja su pokazala, da ne bi trebalo da konzumiramo hranu, uopšte, ako se nalazimo pod pritiskom, u bilo kakvoj psihozi, neurozi, ili stanju stresne uznemirenosti, zato što se neće izlučiti želudačna kiselina i ta hrana neće biti svarena i ona će predstavljati otrov za naš organizam. U takvoj situaciji bolje je popiti vodu, čaj i sačekati da se smirimo i tek onda sjesti za sto. Jer hrana, ručak, večera je neka ceremonija u kojoj moramo da budemo u stanju smirenosti. Ako uzimamo hranu u stresnom stanju, napravićemo veću fluktuaciju insulina i dovesti se u ciklični krug, koji vodi upalama u organizmu, ocjenjuje on.
Primjećuje da je zabrinjavajuće što se sve više gubi dobra praksa, kojom se okupljala porodica za trpezom:
– Za ručkom trebalo bi da se priča o lijepom, nikada o teškim temama ne bi trebalo biti riječi u tom periodu.
Za nutricioniste ne postoji podjela na loša i dobra hrana. Postoji visokonutritivna, niskonutritivna, visokokalorična, niskokalorična hrana. Ako se uzima visokokalorična, a niskonutritivna hrana, ulazi se u ciklus visokog nivoa glukoze u krvi, što nije tako problematično, ako kontrolišemo taj unos. On postaje problematičan ako se svakodnevno događa. Mi više ne kontrolišemo, nego on kontroliše nas. Ako možemo da kontrolišemo ishranu, naprimjer, nije problem ponekad uzeti gazirane napitke, kolač, pa i čips, koji je za nutricioniste, jedan od najgorih proizvoda (dobija se ekstrakcijom vode pod visokom temperaturom). Problem ako se uzima svakodnevno. Uz hranu ili lijepo raspoloženje nije problem uzeti i koka kolu. Izlučuje se serotonin, adrenalin dobro se osjećamo…ali, ne treba uzimati to piće, recimo, više od jednom u petnaest dana…U tom trenutku napraviće se određeni skok ali za zdrav organizam nije štetno, neće se napraviti dugotrajna upala, ako se uzima u ograničenoj mjeri. Štetno je onaj trenutak kada se navučemo. Protivnik sam gaziranog pića. Posebno loše stvari za dizanje nivoa glukoze u krvi, su zaslađeni sokovi, koji se kupuju, sve više ga koriste djeca. Definitivno su svi postali zavisni od toga, smatra Beko i preporučuje da je zbog svega, neophodno da se djeci još u vrtićima i školama uvedu odgovarajući vidovi edukacije o kulturi ishrane i higijene.
Zašto te navike mogu da budu potencijalno štetne, po zdravlje, prvenstveno, djece?
-Zato što su se promijenila čula. Kada se djetetu daje pretjerano slatko ili pretjerano slano, jednostavno njihovi receptori su počeli da se mijenjaju. Oni više ne osjećaju ukus prirodne hrane. Glukozno-fruktozni sirup, fruktoza je jedan opasan šećer, koji našem organizmu, uopšte, ne treba. Vlakna su bitna. Cijeđeni sokovi u većim količinama nisu zdravi. U cijeđenoj narandži, iscijeđene su tri narandže. Dobio se sok prepun fruktoze, u kojem nema vlakana. Naš organizam ne treba šećer iz voća…
Glukoza se u obliku glikogena skladišti u jetri. Tada jetra može u bilo kom trenutku kada ima manje ugljenih hidrata, koje ne unosimo hranom, da iskoristi tu glukozu, za mišiće, za fizički napor, za rad organa…Fruktoza, u kompletnom obliku ulazi u masti, i skladišti u trbušnom pojasu u mastima. Loše je da svaka frutkoza diže nivo šećera u krvi i podstiče pankreas da radi. Vremenom kada se dešavaju te fluktuacije insulina gore – dolje, naše ćelije postaju neosjetljive. To je ta insulinska rezinstencija, koja kasnije vodi do dijabetesa tipa dva. Još uvijek u insulinskoj rezinstenciji to je reverzibilan proces, može da se vrati na stanje da obnovimo pankreas, organizam, dok je već dijabetes tipa dva teži oblik, kojem treba više napora da bi se vratilo u normalno stanje. Najbitnije je da pokrenemo ćelije da počinju reaguju na insulin, obrazlaže Beko.
Kako početi dan?
– Navika je da se prije doručka konzumira kafa. Međutim, nikako ne uzimati na prazan želudac. Doručak pa kafa, i ukus će biti bolji. Kafa je kisela i nagriza želudac i djeluje agresivno. Ne može se porediti dejstvo kafe sa dejstvom cigara ili alkohola.To su različite kategorije.
Dokazano je da i kafa, može da ima dobro i stimulativno dejstvo na hormone jetre (ALT AST, transaminaze). To mora da bude u manjim količinama. Kofein se iz kafe zadržava sedam do osam sati u organizmu. Dobro je da se konzumira u jutarnjim časovima, da bi tokom dana došlo do razgradnje kofeina u krvi. Uveče nakon šest, najkasnije sedam časova, ne preporučujem, da se bilo šta jede – kako bi pustili organizam da lagano utone u stanje odmora, kasnije da se melatonin luči i idemo u stanje dubokog sna. Važno je da ne narušimo to stanje. Primjetno je da oni koji kasnije konzumiraju kafu, da se probude tokom noći, dakle nije ušao u fazu dubokog sna. Znači melatonin se nije izlučio. Ako već večeraju, dobro bi bilo da to bude lagana proteinska hrana i da ima vlakna, nikako masti, jer ne smije proces varenja da se radi uveče, savjetuje naš sagovornik.
PH vrijednost, predstavlja intraćelijski i vanćelijski odnos natrijuma i kalijuma i važan balans za rad organa.
-Imamo hranu koja zakiseljuje organizam. To je prvenstveno meso. Veoma je važno ograničiti količinu unosa mesa. Nekada se meso uzimalo rijeđe, nije imalo vještačke boje, konzervanse i samim time, jetra je bila rasterećenija. Jetra je ta laboratorija, koja sve skuplja i prerađuje, podsjeća Beko.
Preporučuje dva puta godišnje čišćenje jetre. Post je jedan od načina čišćenja jetre. Jetra miruje, kada ništa ne unosimo, osim tečnosti, da se ona može da ispira, da iz sebe izbaci holesterol, koji je nakupila. To je vrlo bitno.
-Post je savršen način za čišćenje jetre kao i za pankreas. Jetra ne može biti čista, kada debelo crijevo nije čisto. To je vrlo važno da povežemo. Debelo crijevo je jedan od najvažnijih organa za naš imunitet. Tu se nalaze milioni bakterija, različitog sastava, čak i gljivice. Svi oni pomažu resorpciji hrane. Ono što uništava taj biom debelog crijeva su antibiotici, lijekovi. Postoje probiotske kulture, koje treba uzimati, ako je poremećena ta ravnoteža u crijevima. Danas je prisutan sindrom iritabilnog debelog crijeva, sve više, narušena je sluzokoža. Jetra i pankreas su povezani i imaju sličnu funkciju. Pankreas luči bjelančevina i ugljene hidrate, organ kompleksan i bitan za varenje. Visokokalorična i niskonutritivna, kao što je brza hrana (fast food), opterećuje digestivan trakt, jer ništa dobro nismo unijeli u njega,što opterećuje i pankreas i jetru. Jetra tu trpi, jer je glavna laboratorija, koja ima funkciju da čisti krv i da je pusti, oksigenizovano, da bi se mogli da hrane ostali organi. Ćelijska osjetljivost jetre kada je oštećena ne može da pušta čistu krv ka ostalim organima, objašnjava.
Lijek je u prirodi
– Uzimanje lijekova na svoju ruku, je opasno. Nutricionizam i farmakologija su dvije sutrotne strane. Svaki lijek se može naći u prirodi, pa se i pojedine biljke kao čajevi mogu uzimati za čišćenje organizma. Kaže se „slatko u ustima, gorko za jetru, gorko u ustima je slatko za jetru“. Jetra voli gorko, pa se gorkim čajevima čisti. Zeleni čaj je antioksidans ali ima određenu dozu kofeina, pa ko pije kafu može dnevno piti jednu kafu i jedan zeleni čaj, da se ne pretjera. Čajevi koji se mogu bez ograničenja uzimati i izuzetno korisni su matičnjak, koji smiruje želudac, kamilica, takođe, smiruje, kao i trava vranilovka, origano i majčina dušica, koje ima u ovom periodu u prirodi. Vranilovka je za disajne organe. Naše zdravlje zavisi od toga, kako se mi nosimo sa stresnim okruženjem, a istraživanja pokazuju vezu između debelog crijeva i mozga. Jetra ne može biti zdrava ako nisu crijeva zdrava. Kašika jabukovog sirčeta u čaši tople vode prije obroka, da se održi nivo glukoze, a šetnja je preporučljiva nakon obroka, radi održavanja tog nivoa. Sve ovo je važno primjenjivati da se ne bismo osjećali loše, bezvoljno, umorno, priča nutricionista Oliver Beko.
Upravo je izbalansirana ishrana prilagođena podneblju, kao što je naše mediteransko i godišnjem dobu, umjerenost u svemu, ključ za postizanje te ravnoteže. Post je mnogima pomogao da se održi poželjni balans, umjerenost, smirenost. Predstoji Vaskrs i ako se pretjera malo sa hranom, nije strašno, ako se već sutradan vratimo uravnoteženoj ishrani i umjerenom načinu života. Koliko je univerzalna ova oblast, kao spoj mnogih faktora, svjedoči kroz vrijeme uvijek aktuelna lat. setenca:„Mens sana in corpore sano“, što znači – U zdravom tijelu, zdrav duh.
