Izuzetnim književnim programom, predstavljanjem naučnih monografija „Pisac i priča – stvaralačka biografija Ive Andrića“ autorke Žanete Đukić Perišić i „Agon i Melanholija – Život i delo Miloša Crnjanskog“ autorke Gorane Raičević, započela je nova programska sezona u kući našeg nobelovca. Učestvovala je i Bora Babić koja je osnovala izdavačku kuću Akademska knjiga, a djelima koja su promovisana, na najbolji način je posvjedočila cilj njene izdavačke kuće – objavljivanje kapitalnih djela. Kroz kazivanja o dvojici najvećih srpskih i jugoslovenskih pisaca publiku je vodio književnik Vule Žurić.
– Nikada ovdje zajedno nisu sjedali Andrić i Crnjanski, a moglo je to da se desi u vrijeme nakon što je Andrić dobio Nobelovu nagradu a Crnjanski se vratio iz Londona, rekao je Žurić na početku programa a uslijedila je i opaska Žanete Đukić Perišić da smo ipak u vrtu Andrićeve kuće kao „okruženi njegovim duhom“.
Odgovarajući na pitanje kako je nastajala knjiga, Žaneta Đukić Perišić je objasnila da je slijedila svoju želju da „zapiše Andrićeve životne, biografske znakove pored puta“ uprkos tome što je pisac čitavog života isticao da čitaoca ne treba da interesuje piščev život jer on treba da govori „svojim djelom“.
– Željela sam da pokažem kako život i biografija utiču na stvaranje umjetničkog teksta, kako se životne činjenice transformišu i iz sfere života zapravo se transponuju u umjetničko djelo. Ja ne znam koliko bi Andrić volio ovu knjigu jer on nikada nije želio da o sebi ostavlja previše „tragova“, komentarisala je Đukić Perišić i dodala da se trudila da knjigu napiše objektivno, profesionalno i tačno.
U tome je bez sumnje uspjela pa nakon njenog višegodišnjeg istraživanja prepoznaju i čitaoci nove veze između Andrićeve umjetnosti i života, veze koje su bacile novo svjetlo na djelove njegove biografije ali i otkrile skrivena značenja njegove literature.
Na isto pitanje o tome kako je nastajala knjiga odgovorila je i Gorana Raičević naglasivši da kada želite da napišete ovakvu knjigu, morate da znate sve, što znači da nije dovoljno samo pročitati cjelokupna djela jednog autora i ono što je o tome ranije pisano, već treba poznavati istorijske i političke okolnosti, doći do cjelokupne dostupne prepiske, iščitati memoarske knjige njegovih savremenika, a onda i naslutiti onaj skriveni, dubinski sloj piščeve ličnosti, rekla je Raičević.
U tom svjetlu je komentarisala i prijateljstvo Andrića i Crnjanskog koje je život odveo na dvije različite strane ali o tome da jesu bili prijatelji svjedoči njihova prepiska iz koje je sačuvan samo dio koji je Crnjanski pisao Andriću, ali se iz nekih drugih Andrićevih pisama vidi da je cijenio Crnjanskog i njegovo mišljenje. U tom odnosu nije bilo surevnjivosti niti zavisti, oni se nikada nisu posvađali, a Andrić je recimo posjetio Crnjanskog u njegovom londonskom periodu što je bila prilična hrabrost, ispričala je Raičević.
Raičević je govoreći o tom cjeloživotnom prijateljstvu podsjetila i da su i Andrić i Crnjanski bili Jugosloveni.
-Andrićeva opsesivna tema je bila Bosna, Crnjanski je rođen kao Srbin u južnoj Ugarskoj ali to što su rođeni u tuđoj državi učinilo je da dočekaju stvaranje slovenske države kao države koja je mnogo bolja od one u kojoj su živjeli, ocijenila je Raičević.
Životne priče Andrića i Crnjanskog baš kao i njihova djela svjedoče između ostalog o najznačajnijim događajima 20. vijeka, svojevrsna su kulturna i politička istorija Jugoslavije, u njima se čitaju osim privatnog života dvojice velikih književnika i njihove političke biografije, analize njihovih ideja i ali i osjećajnost njihovog stvaralaštva. Sve to objedinjeno među korice govori i o nama samima, pa i o tome koliko je tačna poruka Crnjanskog da će „život uvek biti nešto više od literature“.
Jedna od poruka Bore Babić bila je da „samo gradovi koji ulažu u kulturu imaju budućnost“.
Uz zahvalnost Opštini za organizaciju ovog programa ona je ocijenila da i Herceg Novi vjerovatno ne bi trajao i ne bi postojao ovakav kakav jeste „da nije bilo kroz istoriju njegovih vizionara“.
– Teška su vremena, kultura je uvek na margini i teško je pronaći političke elite koje su spremne da odvoje novac za kulturu, a kultura ne može bez novca, ustvrdila je Babić pa potom objasnila da je još kada je osnovala izdavačku kuću Akademska knjiga, 2006. godine kada su nestajali veliki državni izdavači, imala želju da objavljuje najbolje strane, aktuelne autore ali istovremeno i najbolje domaće autore iz različitih oblasti nauke.
Koliko je u tome uspjela možda najbolje ilustruju dvije promovisane knjige bez kojih se sigurno više ne može pisati ni o Andriću niti o Crnjanskom i koje će u narednom periodu biti prevedene i na engleski jezik.
Među ljubiteljima književnosti, u publici su bili predsjednik Opštine Herceg Novi, Stevan Katić, sekretarka za kulturu i obrazovanje Ana Zambelić Pištalo i autor postavke u kući Iva Andrića, Vladimir Roganović. Organizaciju programa „Andrić-Crnjanski: Sudbine i komentari“ potpisuje opštinski Sekretarijat za kulturu i obrazovanje.
