Knjiga našeg sugrađanina Momira Mićunovića “O igri koja život znači” u izdanju JUK Herceg Fest, predstavljena je sinoć u dvorani “Park”, u okviru ciklusa “Novski talas”.
Knjiga donosi priču o alternativnom pozorištu – Teatar “Overloaded scene”,koji su osnovali mladi, talentovani ljudi iz Herceg Novog 1986. godine, koji je dio kulturne istorije našeg grada.
Momir Mićunović je idejni tvorac Teatar “Overloaded scene” i ova knjiga je jedna vrsta pokazatelja mladim, budućim generacijama na koji način se može organizovati pozorište.
-Knjiga može poslužiti kao edukativno štivo, ali ima i širu, polivalentnu primjenu. Prvenstveno je omaž ljudima koji su godinama podržavali pozorišni život u Herceg Novom, a mnogi od njih, nažalost, više nisu među nama. Ovim izdanjem nastojao sam da se taj doprinos ne zaboravi, jer je naša dužnost da sačuvamo sjećanje na njih. Knjiga govori o onima koji su bili iza scene, često nevidljivi javnosti, ali ključni u realizaciji predstava – glumcima, saradnicima, ljudima koji su obezbjeđivali prostor, finansije i logistiku. To su ljudi iz Herceg Novog, ali i oni koji žive u Beogradu, Sarajevu, Amsterdamu… a malo ko zna da su i oni pomagali. Pravili smo hercegnovsko pozorište „Overloaded“ uz podršku vrsnih umjetnika – dramaturga, scenarista, reditelja. Čuli ste večeras Predraga Pocrnju, Miodraga i Pjera Žalicu, čiji sin Nino živi u Amsterdamu i takođe se bavi dramaturgijom. Tu je i Nebojša Kujundžić, nekadašnji dekan na Princ univerzitetu u Kanadi, porodica Finci i mnogi drugi. Njihova imena su u knjizi i svako ko je uzme u ruke, vidjeće ko je sve učestvovao. Nekada nije bilo budžeta kao danas. Opština, sekretarijati za kulturu, svi su nam izlazili u susret. Ljudi poput Božidara Šuberića, koji je uvijek bio na strani kulture, obezbjeđivali su prostor. Novi je nekada živio punim plućima kada je umjetnost u pitanju. Turistički savez je organizovao fantastične programe, dovodio velike evropske i svjetske opere. Ovo je knjiga o tom vremenu i tim ljudima, kaže Mićunović.
Zanimljiva je i priča kako je Teatar “Overloaded scena” dobio ime.
– U jednom momentu kada se pozorište trebalo praviti, moja drugarica Vesna Labović i moj drug Vlado Sarafinovski koji više nije među nama, u nekom periodu dok smo stvarali obično bi išli zajedno i družili se i išli smo u Hotel Plažu na vidikovac, ušli u lift i njih dvoje su pogledali i Vlado je rekao vidi ovdje piše “Overloaded,, – preopterećeno 450 kilograma, hajde da se zovemo tako. Onda smo to proslavili i tako je nastalo pozorište. Opštinari nisu znali, jer strane riječi su bile vrlo upitne u to vrijeme, jer je bilo škakljivo vrijeme, kaže Mićunović.
O ovom pozorištu nije sačuvan ni jedan jedini zapis, ni dokument. Zahvaljujući Momiru Mićunoviću, idejnom pokretaču i režiseru Teatra“Overloaded scene”, uz pomoć njegove arhive i sjećanja, ovaj dio kulturne istorije je sačuvan od zaborava.
-Sve fotografije u knjizi su u suštini moj autorski rad – bilježio sam predstave i probe. Žao mi je što video-materijal nije sačuvan, razmagnetisao se, a sadržao je zaista vrijedne momente. Sačuvali smo bar song za početak i kraj predstave u kojoj su Saša i Nenad Ristić plesali. Igrali su dva pacijenta u bolnici, jedan s viškom, drugi s manjkom šećera, koji, u dosadi i apsurdu, traže izlaz iz bezizlaza. Ta predstava oslikavala je širu društvenu situaciju. Tekst je napisao Oliver Stojanović, otac Gorčina Stojanovića. Žao mi je što nije ušao u knjigu kao cjelina – nismo uspjeli da riješimo pitanje autorskih prava s nasljednicima Gorčina i Zdravka Ostojića. Da jesmo, čitaoci bi dobili kompletniju sliku. Ti ljudi koji su igrali u predstavama imali su izuzetan talenat i kvalitet. Bilo je važno sačuvati sjećanje na njihov rad. Prvobitna ideja bila je da napišem kraći tekst o scenskom pristupu, ali kada sam počeo da pišem, jedne noći, druge noći, umjesto teksta nastala je cjela knjiga. Nalazio sam dokumenta, pečate i obrasce kojima smo dobijali dozvole od lokalne uprave za rad. Nije bilo lako. Sami smo pravili lutke za dječije predstave i kostime, ali smo imali podršku. Ljudi su pomagali s entuzijazmom, bez pritužbi. To je bilo jedno lijepo vrijeme i vjerujem da ne smije pasti u zaborav, rekao je Mićunović.
Knjiga je objavljena uz finansijsku podršku Opštine Herceg Novi, putem konkursa za sufinansiranje projekata za izdavačku djelatnost Sekretarijata za kulturu i obrazovanje.
O knjizi je govorio jedan od recenzenata, dramski pisac Stevan Koprivica, koji smatra da je Momir Mićunović pobunjenik zbog načina na koji je u to vrijeme organizovao pozorište.
-Momo Mićunović je čovjek pobunjenik, ma koliko to vama ne izgledalo. U jednoj sredini koja je imala jedno tanko pozorišno iskustvo, on se usudio da teatralizuje i dramatizuje Kišov prevod nečega što nije pisano prvenstveno za teatar, nego je bio literarni ogled. To su duhoviti karakteri, duhovite vizure i nešto što izmiče konvencijama pozorišta na koja smo navikli, nema čvrsto ispričanu priču, nema razvoj karaktera, nego jednostavno niz dosjetki i nešto što bi danas ličilo na stend up. To je bilo jako hrabro raditi, naročito sa glumcima koji nisu u svom iskustvu imali takvu vrstu pozorišta. Momir je imao petlje, imao hrabrosti, imao poetičkih argumenata da se bavi time, rekao je Koprivica.
Momir Mićunović je studirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je diplomirao na scenskim umjetnostima na temi “Gluma u ranim Šekspirovim komedijama”. Bio je angažovan na velikom broju TV i dramskih projekata u Televiziji Sarajevo, Pozorištu “Globus” i “Kamernom teatru 55” iz Sarajeva i KIC-u Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Jedan je od osnivača “Hercegnovskog pozorišta” i Teatra“Overloaded scene” iz Herceg Novog. Bavi se pisanjem i slikanjem. Radovi su mu objavljivani u naučnim časopisima u zemlji i inostranstvu. Imao je nekoliko samostalnih i kolektivnih likovnih izložbi u inostranstvu i Crnoj Gori.
