Crnogorska i hercegnovska premijera pozorišne predstave „Kneginja”, po tekstu Jelene Kajgo, u izvođenju dvoje Novljana u naslovnim ulogama – Milice Lučić i Dejana Đonovića odigrana je sinoć u Dvorani Park. Predstava je ujedno bila i diplomska predstava mlade i talentovane Novljanke na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, koja se pridružuje plejadi glumaca, filmskih i pozorišnih stvaralaca koji su ponikli u našem gradu.
Ksenija je bila žena koja je bila ispred svog vremena, prva žena koja je vozila automobil na Balkanu, prva koja je prepoznala umjetnost fotografije i svojim posebnim senzibilitetom i talentom ostavila u zavještanje Crnoj Gori impresivnu umjetničku zbirku.
Kako je kazala Milica Lučić, u kneginji Kseniji je pronašla inspiraciju, jer je bila zaštitnik svog oca.
-Odlučila je da ostane uz njega, a ne da živi dvorski život, jer ne bi mogla da ispuni svoje ciljeve. Iako ih nije do kraja ispunila, mislim da je živjela srećno i da je osjetila slobodu, rekla je Lučić.
Kako ističe, izuzetno je zadovoljstvo prvi put odigrati predstavu u gradu iz kojeg potiče.
-Priprema je počela u martu u Herceg Novom, moram istaći da mi je Dejan Đonović izašao u susret jer jako je teško naći glumca odavde a pogotovo da izgleda kao kralj Nikola. Podržao me je kao mladu glumicu koja tek ulazi u ovaj posao i čuva mi leđa kao ja kralju Nikoli. Mnogo mogu da naučim od njega, istakla je Lučić.
Prema riječima glumca Dejana Đonovića, kada tumačimo istorijske likove koje nismo lično poznavali ne treba da se trudimo da ličimo na njih, jer se umjetnost bavi onim kako je moglo biti.
-Ovdje je osnova odnos oca i ćerke odnosno ćerke i oca. Priča o vjernosti, o etičkoj vertikali, nečega što sve manje ima, a to je ono što je aktuelno, tako da se nismo bavili istorijskim likovima, već odnosom dvoje ljudi koji su u rodbinskoj vezi, koji su doživjeli tragediju, egzil, daleko od svog doma, tamo su ostali i preminuli usamljeni. Ispratili smo tri vremenska perioda, Kseniju kad je bila djete, zatim kad je bila pred udaju, do samog boravka u Francuskoj, kada su doživjeli egzil i bili upućeni jedni na druge, i vječnu patnju kada će i da li će se vratiti u Crnu Goru, objasnio je Đonović.
Lijepo je raditi sa Milicom, i divno je kad imate mladog glumca koji završava studije na odličnoj akademiji u Beogradu i nadate se da će jednog dana zaigrati u svom pozorištu u Herceg Novom, u želji da ono nastane i opstane.
-Milica je jako požrtvovana, vidjeli ste punu salu, trebalo je i pored glumačkih zadataka napraviti jednu divnu reklamu za predstavu. Presrećan sam vidim i Milica je zadovoljna, takođe i publika i nadamo se da će predstava imati dug život, istakao je Đonović.
Podršku su pružili i Sekretarijat za kulturu i obrazovanje Opštine Herceg Novi i Turistička organizacija Herceg Novi.
