Nakon sjajnog izvođenja predstave „Ivica i Marica“, trupa Pozorišta mladih iz Novog Sada oduševila je novske mališane još jednim komadom, a riječ je o adaptaciji „Crvenkape“, po tekstu i u režiji Saše Latinovića, koja je odigrana sinoć u okviru HAPSića.
Tekst je, u odnosu na originalni braće Grim, ciljano izmjenjen, pa Crvenkapa samoinicijativno, kako bi pomogla majci, odlazi kod bake. U šumi počinju avanture sa Zekanom Zverkanom, Slavujem, Ježicom, šumarom i ozloglašenim Vukom, a centralni motiv zapravo je prijateljstvo. Komad obiluje divnim pjesmama i muzkom.
Reditelj Saša Latinović otkriva da je cilj bio da priča istakne da se dobro dobrim vraća, ali i da su ljudi kolektivna bića, koja vole prijateljstvo i da je teško živjeti bez iskrenih prijatelja, zbog čega je veoma važno najmlađima pričati dobe priče.
– Djeca se stalno razvijaju i napreduju, i morate biti nekako u toku. Morate naći način kako da im pričate priču, i ako to uspjete, onda imate najboljeg saveznika, odnosno imate još jednog kolektivnog glumca na sceni, jer oni su tu da podrže, da svog heroja bodre, da ga upozoravaju ako postoji neka opasnost od nečega, da aplaudiraju, viču, vrište, sve što treba, sve što im tražite, oni su spremni da učestvuju, samo ako ste iskreni u tome što radite i ako ih uvučete u priču – navodi on.
Latinović otkriva da mu je u radu na ovom komadu najteže bilo skratiti tekst, posebno jer je riječ o njegovom prvom za lutkarsku predstavu.
– Moglo se tu još malčice ukrasti od teksta na račun pjesme i igre. Inače, imamo divnu muziku, imamo divne songove, glumci divno to animiraju, oni su jako šarmantni i veseli, i mislim da je zapravo jako važno imati u gradu pozorište za djecu i igrati im predstave, jer se najbolje u dobre ljude odrasta u pozorištu – istakao je on.
Poruka predstave je da nikada ne treba odustajati, ali da treba biti hrabar, a prema riječima glumice Ksenije Mitrović, Crvenkapu odlikuje upravo hrabrost, jer sama odlučuje da krene kod bake kroz šumu.
– Možda malo u nekom trenutku zaboravi šta može sve da se desi na tom putu, ali prvo nešto što je vuče je ta njena potreba za igrom i da istražuje, i odatle valjda i dobija tu hrabrost, ali na kraju i nauči da ipak mora malo i da razmisli, da, mislim, tome služi ovaj i odrastanje, da negde nauči neke poruke – smatra ona.
Tokom prva dva dana HAPSića ove predstave su odigrane u po dva termina i vidjelo ih je oko 1100 gledalaca, organizovano je publika došla iz tri hercegnovske škole.
U nastavku dječijeg programa na 31. HAPSu gostuje 16. i 17. aprila Teatar Puna kuća iz Zagreba, sa dvije predstave „Koncert u kuhinji” i „Dnevnik uspomena moje bake”.
