Pod sloganom “Svako može da se utopi, ali niko ne treba” u svijetu se danas prvi put obilježava Svjetski dan prevencije utapanja – 25. jul. Inicijativa Ujedinjenih nacija usvojena je prošle godine, zbog činjenice da je utapanje postalo globalni problem. Međutim, u godini u kojoj se obilježava ovaj datum Crna Gora se suočava sa odlivom spasilaca na vodi.
Kako za RTHN priča VD sekretarka Crvenog krsta Herceg Novi, Milena Šćekić, prema podacima Ujedinjenih nacija u posljednjih desetak godina zabilježeno je preko dva miliona slučajeva utapanja, što je bio i povod da se odredi datum posvećen upravo ovom problemu.
– Na vodi postoji jako puno pravila, kako bi svi bili bezbjedni. Na žalost, ne poznajemo ih svi, a i ona grupa koja ih poznaje, ne pridržava se. U takvim situacijama je povećan rizik od utapanja. Ne govorimo samo u ljetnoj sezoni, kada je veliki broj ljudi na plažama i plovila koja su prisutna i u blizini zona u kojima ljudi plivaju i van tih zona. To je prosto nešto što bi trebalo znati i u redovnim okolnostima i van ljetnje sezone – navodi ona.
Crveni krst direktno je povezan sa prevencijom utapanja, jer sprovodi obuke za spasioce na plažama. Ove godine obučeno je i ovjereno 620 licenci spasilaca na vodi, uglavnom na uređenim plivalištima, informiše Šćekić.
– Praksa je u Crvenom krstu Crne Gore da se obuke sprovode četiri puta godišnje i između 14 i 17 ovjera, u zavisnosti od interesovanja. Ovjere prolaze ljudi koji su u prethodnom periodu dobili licencu, koja se svake godine zanavlja, da bi bila validna – objašnjava ona.
Sa ovjerama se počinje već od marta ili aprila, ali sa primicanjem ljetnje sezone interesovanje raste. Obuke budu završene početkom jula, jer do tada sva kupališta moraju imati angažovane spacioce na vodi.
Prema podacima Crvenog krsta Crne Gore, 620 licenci bi trebalo da bude dovoljno, međutim situacija je drugačija u praksi, pa se tokom ljeta traži spasilac više.
– Iz svakodnevne komunikacije sa zakupcima plaža i hotelijerima vidimo da to nije dovoljan broj, ne zato što broj licenci nije dovoljan, već je evidentan odliv tog kadra u inostranstvo. Značajan broj spasilaca dolaze u druge zemlje da rade, jer naša je licenca međunarodno priznata – priča Šćekić.
Interesovanje djevojaka za obuku za spasioca na plaži znatno je manje u odnosu na muškarce, ali prema podacima Crvenog krsta barem dvije djevojke budu na obuci, iako, kako navodi Šćekić, to zanimanje nije primarno za muškarce, iako zahtjeva određenu fizičku spremnost.
