Knjiga profesora doktora Bojana Kovačevića „U Makijavelijevom teatru“ slikovita je i analitička rekonstrukcija političkih drama od antike do danas, kazana kroz prizmu jednog od najkontroverznih teoretičara, Nikole Makijavelija, čulo se na promociji ovog izuzetno važnog i zanimljivog djela sinoć u bašti Kuće nobelovca Iva Andrića.
Knjiga predstavlja originalno istraživanje političkih drama, od antike do savremenog doba, s fokusom na odnos između forme i života, slobode i poretka. Autor inovativno kombinuje političku teoriju, književnost i istoriju ideja, ukazujući na duboku povezanost između društvenih konflikata i scenske umjetnosti.
O knjizi su govorili i profesor dr Slobodan Samardžić i prof dr Ilija Vujačić.
Naslov knjige „U Makijavelijevom teatru“ s podnaslovom „Priče sa pozornice političkog“ pomalo enigmatičnim ocijenio je profesor Samardžić akcentujući upotrebu neuobičajenog izraza „političko“ ne „politika“ kao imenica, nego „političko“ kao imeniski pridjev.
Bojan Kovačević ne upotrebljava baš taj izraz pro forme, ili zbog promocije novih termina, nego zato što je to termin koji najbolje govori o načinu na koji je on obrađivao ovu materiju.
Samardžić je podsjetio i na Makijavelijev značaj kao začetnika moderne političke misli i na simboličku ulogu pozorišta u razumjevanju moći.
Prof. Vujačić je pohvalio autorov inovativan pristup, koji izbjegava klasične političke kategorije i umjesto toga u fokus stavlja ono „životno“ u politici. Kovačević unosi književnost u političku teoriju, povezujući likove iz proze i drame sa političkim procesima. U knjizi se tako pojavljuju likovi iz djela Antonija Isakovića, Branka Ćopića, Milana Kundere i Iva Andrića, jer njihova djela Kovačević čita kao politički značajna.
Autor je objasnio kako je knjiga nastajala, istakao da je građu prikupljao tokom studijskih boravka na Siciliji, u Berlinu, Parizu i Rimu, ali je naglasio da su se baš sve ideje oblikovale upravo u Herceg Novom, tokom plivanja duž obale, koja mu je – kako je rekao – izvor inspiracije. Jedno od poglavlja posvećeno je i samom Ivu Andriću. Kovačević naime nastavlja njegovu priču „Susedi“.
Što se Makijavela tiče, Kovačević ga doživljava kao ozbiljnog posmatrača krize Firence krajem 15. veka – čovjeka koji traži vladara sposobnog da uspostavi poredak slobode. Ne pronalazeći ga među vlastodršcima, vladarskim porodicama, pa ni onim koji bi to mogli da zasluže, Makijaveli ga priziva čak i u pozorištu – kroz komediju Mandragola.
U knjizi se prepliću različite epohe, književni i stvarni likovi, ali uvijek s ciljem – razumjeti političko kao dinamičan, često dramski proces, koji određuje kako živimo i ko donosi odluke u naše ime.
Promocija u Herceg Novom bila je prva u nizu, a sam autor je istakao da mu je posebno drago što se upravo u ovom gradu – koji doživljava kao svoj.
