Stvaralački prvijenac Borislava Baćovića, zbirka poezije „Podnevna mjesečina: Mazohizam po stihovima“, predstavljena je publici sinoć u foajeu dvorane “Park”. Zbirka čiji naslov upućuje na vječiti dualizam u čovjeku, nastala je kao posljedica autorovog unutrašnjeg traganja za smislom egzistencije.
„Podnevna mjesečina“ je oksimoron koji spaja dva logički i iskustveno sasvim suprotna pojma. Ta protivrječnost upućuje na osjećaj poremećenog vremena, paralelne stvarnosti i pomjerene percepcije, kazala je novinarka i publicistkinja Vitka Vujnović.
-“Podnevna mjesečina” dolazi sasvim nepretenciozno, a na prvo čitanje je jasno da smo istog trena kad je uzmemo u ruke uključeni u svijet o kome Borislav Baćović piše. Svijet nakon apokalipse, koji on posmatra s hladnim osmjehom, kao preživjeli svjedok i snažnih lomova istorije i ideologija i velikih riječi i obećanja i mitova. Rječju, svima poznate svakodnevice. Baćovićeva poezija nije poezija pobune. On je smireni ironični posmatrač koji pokreće mnoga pitanja. Ne sugeriše odgovore. Pjesme su kratke, zgusnute, ponekad me podsjete na agencijski izvještaj – usputan zapis o stvarnosti koja se raspala i u kojoj opet moramo naći i sebe i smisao, poručila je Vujnović.
Za Borislava Baćovića, koji je rođen u Osijeku, a živi i radi u Herceg Novom, pisanje poezije je poslednjih desetak godina svojevrsni ventil. Objašnjava da je zbirka nastala iz potrebe da svoje unutrašnje biće pretoči na papir, bez kalkulacija da se dopadne širokoj publici.
-Zbirka je nastala kao plod nekog mog životnog iskustva i posmatranja i razumijevanja nekih tema koje su godinama dolazile. Jednostavno, odlučio sam da to prenesem na papir, malo iz revolta jer živimo u vremenu gdje se mnogo toga objašnjava, a malo šta se razumije. Bez nekih kalkulacija sam krenuo da prenesem to na papir, bilo je tu i nekih mojih sumnji oko nekih stvari, društvenih kretanja, preispitivanja, pa čak i nekih ličnih lomova, ali stvorio sam zbirku koja sigurno nije estetski lijepa za čitanje, sigurno ima tu nekih i neugodnih momenata, ali je istinita, što je ono što je meni bitno – da zbirka bude istinita, a istina ponekad nije lijepa.
Zbirka se može posmatrati kao zapis iz budućnosti i autorova percepcija svijeta, u kome poslije pada moralnih vrijednosti, ipak, dolazi nada i smisao.
-Ja bih rekao da je to ustvari neko stanje svijesti. Ne događaj, nego svijest poslije istrošenih iluzija, poslije nekih istrošenih narativa gdje svijet treba da se ustvari nekako resetuje poslije pada moralnih vrijednosti. U tom smislu i ostavljam otvorenu neku nadu.Nadam se da će to i čitaoci pročitati, da ustvari poslije toga dolazi nešto ipak smislenije i bolje, poručio je Baćović.
Baćovićeve stihove i osvrt na njegovu poeziju književnika Miraša Martinovića čitala je urednica književnih programa u Herceg festu, Dijana Krivokapić, a promocija je organizovana u okviru programskog ciklusa “Novski talas”.
