Obilježiti 50 godina od mature – znači između ostalog potvrditi nježnu misao Duška Radovića „lepo je biti mlad, ali nije mali uspeh ni ostariti“. Još mladi duhom, radosni zbog susreta u konobi na Škveru, ovaj jubilej proslavili su maturanti Srednje škole „Ivan Goran Kovačić“ generacija 1975.
Okupilo se njih pedesetak iz svih razreda gimnazije i ekonomske škole, sa različitih adresa od Beograda do Dobrovnika, a uprkos godinama koje su proletjele, emocije su bile svježe kao da su juče napustili školske klupe. Sve je obojila želja da se ponovo vide i podijele lijepe uspomene. Jedan od organizatora, Goran Belušević kaže, da je pet decenija prosto prohujalo.
-Bila mi je čast da budem u organizaciji proslave mature, a smatram da je ova 50. godišnica samo broj koji je više nego impozantan, tako da sam se zapitao zajedno sa svojim školarcima, ostavili smo u stvari jednu prostu upitnu rečenicu; Zar je to moguće? A šta? Zar je moguće da je prošlo baš toliko godina, i da su se sve te godine nakupile u tako malom vremenu? Ne znam kako se to drugima čini, ali meni izgleda da su te godine prohujale kao brzi gliseri na brzom moru. I zato sam poželio ponovno druženje povodom 70. godišnice da doguramo do tamo, a poslije toga ko šta hoće i kako kome pripadne, kako se kome zalomi, poručio je Belošević.
U organizacionom timu bio je i Zoran Otašević, koji je prezadovoljan odzivom i atmosferom.
-Baš smo zadovoljni, prijatno iznenađeni koliko smo ove godine skupili svoga društva. Kad pogledamo, imamo više ljudi na 50 godina nego na 40 godina mature. Mislim da je to uspjeh i nas koji smo ih animirali da dođu. Sve protiče onako kako smo zamislili. Atmosfera je dobra, ambijent u ovoj konobi je fantastičan. I sve radimo da se provedemo, da se malo ispričamo, podsjetimo na neke događaje i neke stvari koje su zaboravljene, da vidimo prijatelje koje nismo dugo vidjeli, neke čak 50 godina. Sve je to vrijedno truda koji smo uložili skoro mesec i po dana.
Ako te ljudi negdje zovu treba da dođeš. I mislim u nekim godinama, kao što smo mi u zrelim godinama, da je druženje i podsjećanje na te dane mladosti nešto što te drži i održava u životu za sutra, za prekosutra… Imali smo ideju da pozovemo i profesore koji su još sa nama, ali su iz objektivnih okolnosti odustali. Međutim, svima će biti upućene poruke i zahvalnost što su bili sa nama tolike godine, što su nas trpjeli na kraju krajeva, a bilo nam je ugodno svih tih godina kad su nam predavali.
O terminu novog susreta kaže Otašević sada razmišlja malo drugačije.
– Vjerovato ćemo se družiti, nećemo čekati 10 godina, nego ćemo to skratiti na 3, 4 ili 5 godina…Ipak vrijeme čini svoje i godine čine mnogim ljudima, tako da razmišljamo da se sretnemo može poslije 3, 4 ili 5 godina, da godišnjicu opet oblježimo, da se skupimo, da se sjetimo tih lijepih trenutaka, jer gimnazija je nešto posebno. Ko nije bio u gimnaziji ne zna šta znači, učiti, veseliti se, provoditi se, pogotovo naše generacije koji su bile bezbrižne, koje su uživale u svom životu, kako u učionicama, tako i poslije nastave i uveče… Mislim da je to prava poruka i da bi mnogi naraštaji koji idu dalje mogli da se malo ugledaju na nas, kako smo mi provodili dane mladosti, učili i zabavljali se, a sve stizali na kraju, poručio je Otašević i istakao da je 90 % maturanata generacije 1975. godine fakultetski obrazovano, što je veliki usjpeh.
Konoba na Škveru odzvanjala je sinoć od smijeha i nezaboravnih hitova jedne mladosti, starih priča i anegdota, bilo je i suza, onih radosnica ali i onih koje su zaiskrile zbog školskih drugova koji više nisu tu. Pozdrav će danas, sa fotografijama sa proslave biti upućen profesorima Lazaru Seferoviću, Krstu Kosiću, Senki Odalović i Dobrili Terbec, a termin novog susreta ostaje otvoren. Mnogi su zagovarali susret za godinu, drugi za pet, a optimisti za 10, 20 godina. Jedno je sigurno, kad god da se desi susret svi će nakon njega opet ponijeti onaj dragocjeni osjećaj pripadnosti i zajedništva koji s godinama ne blijedi, naprotiv postane snažniji.
