Programom naslovljenim „More – horizont – nebo“, uz odabrane stihove, prozne odlomke i note, sinoć je na Belavisti oživljeno sjećanje na pisca, muzičara i hroničara Herceg Novog, Antona Tonćija Đečevića.
Omaž ovom maštovitom zaljubljeniku u Herceg Novi, koji je preminuo krajem prošle godine, organizovala je Tonćijeva ćerka Paulina Bunderla, na inicijativu supruga Mateja, koji je profesor saksofona u Berlinu.
-Jednog nestvarno lijepog januarskog dana u Herceg Novom osjetila sam da bi baš ta energija mogla da bude oličena u ovakvoj večeri posvećenoj četrdesetodnevnici mom ocu, a program smo naslovili po nazivu jedne od njegovih knjiga. Došli smo iz Njemačke u Herceg Novi misleći da ćemo slaviti sa mojim ocem, ali nažalost nije bilo tako. Moj suprug Matej zapravo je imao želju da sarađuje sa lokalnim stvaraocima, bilo da su to ljudi koji pišu poeziju, ili se bave slikarstvom ili plesom, tako da je to od njega krenulo. Onda smo tražili ko bi mogao da čita poeziju i prvi izbor je bio Olivera Doklestić. Ona i moj otac su se mnogo voljeli, on je stalno pričao o njoj i meni je bilo nestvarno što je vrlo rado pristala, i nekako se sve lijepo sklopilo. Moj otac je odrastao upravo u zgradi pored ove i cijelo djetinjstvo je proveo ovdje na Belavisti tako da je moje srce još više ispunjeno time što smo mogli da organizujemo ovo veče u „Belavista baru“, kazala je Tonćijeva ćerka.
Stihove i odlomke iz Tonćijevih knjiga „More ne broji svoje mrtve“, „Oriđinali Kala longe“ i „More – horizont – nebo“, čitala je književnica Olivera Doklestić, koja je govorila o njegovim bogatom i svestranom životu i svaralaštvu, poetskim i proznim radovima.
Iako je zamišljeno da veče bude posvećeno Tonćiju Đečeviću, ono je zapravo posvećeno Herceg Novom i ljudima koji su predstavljali dušu grada, kazala je Doklestić.
-Tonći je ponikao ovdje, među ovim zidovima Staroga grada, odrastao je u Kala longi i nakon svoje osamdesete godine počeo je da se bavi pisanjem. Strasno je volio da čita klasike svjetske književnosti, djela velikih filozofa, osjećao je da mu fali onog osnovnog obrazovanja, i zato je onog trenutka kada je otišao u penziju sa 65 godina počeo strasno da se bavi čitanjem, a nakon toga i sam da piše. Napisao je veliki broj knjiga, više od 15. Jedna od za mene najinteresantnijih u jezičkom smislu je upravo knjiga „Oriđinali Kala longe“. Vidjećete koliko je naš jezik evaluirao i koliko je zapravo teško danas prepoznati veliki broj italijanizama, gotovo da je svaka druga riječ bila nepoznata, kazala je Doklestić, istakavši da se Đečević pjesnički izražavao o gradu koji je neizmjerno volio.
Posebna vrijednost zaostavštine Antona Tonćija Đečevića ogleda se u očuvanju autentičnog govora i sjećana na stare vrijednosti, stari Novi i Novljane.
-Ovim sjećanjem smo oživjeli Tonćija Đečevića, a knjige koje je ostavio su jedna lijepa zaostavština njegovih misli, razmišljanja, jedno lijepo sjećanje na njegov Herceg Novi. Mogu da kažem da zapravo iz tog vremena od 1930. godine pa do današnjih dana mi gotovo da i nemamo autentično književno stvaralaštvo, skrodo da nemamo ni zabilježen ovaj naš autentični lokalni govor, lokalizam ovakav kakav je. Sve što je Tonći napisao, a posebno našim lokalnim govorom, ima neku posebnu vrijednost i mislim da će nakon ovoliko njegovih knjiga neko morati da se zainteresuje da napravi možda i scenario za neki film iz ovih knjiga, jer ove priče o oriđinalima su toliko simpatične ali i pune snage, pune gorčine, pune mentaliteta jednog naroda koji pomalo nestaje iz ovih naših ulica. Treba da znamo šta su bile neke stare vrijednosti, koji su ljudi živjeli ovdje među ovim zidinama, a kroz ove knjige Tonći Đečević je oživio i njih, ljude koji su davali dušu Starom gradu, poručila je Doklestić.
Na omažu Tonićiju Đečeviću čuli su se i stihovi pjesnika iz Herceg Novog, a pošto Matej Bunderla zbog bolesti nije mogao da svira, veče je muzikom obojio profesor klavira Nebojša Vojvodić.
