Rođena u Torontu, odrasla u Kanadi, a srcem vezana za Zeleniku i Crnu Goru, Verica Bakoč je jedno od najistaknutijih imena kanadskog vaterpola. Od bazena u Kanadi, preko školovanja i sportskog uspona u Sjedinjenim Američkim Državama, pa do evropskih klubova u Španiji i Grčkoj – njen put je priča o radu, želji i istrajnosti. U razgovoru za Portal Radio Televizije Herceg Novi otkriva šta joj znači crnogorsko porijeklo, kako pamti Olimpijske igre u Parizu i šta očekuje od nove avanture u Italiji.
Veza koja traje cijeli život
— Odrasli ste u Kanadi, ali često ističete svoje crnogorsko porijeklo. Koliko vam znači ta povezanost sa Zelenikom i Crnom Gorom?
„Moja ljubav i pripadnost Zelenici i Crnoj Gori potiču od malena. To se ne uči – s tim se rodiš i stariš. Na to sam ponosna, jer su me tako roditelji odgojili.“
Od Kanade do Evrope
Prvi zaveslaji i ljubav prema vaterpolu razvijeni su u Kanadi, a zatim usavršeni kroz školovanje u SAD.
— Kako je izgledao vaš put od kanadskih bazena do profesionalnog vaterpola u Evropi?
„Sve je počelo u Kanadi, nastavilo se kroz školu u Americi. Bilo je puno rada, želje i volje, ponekad i povreda, ali sve se može kada imate veliku želju. Veliku pomoć sam dobila od ljudi u kanadskom vaterpolo savezu i od našeg trenera Jovana Vavića na fakultetu. To mi je pomoglo da dostignem nivo na kojem sam mogla da se takmičim na najvećem profesionalnom nivou.“
Najposebniji trenuci
— Koji trenutak u vašoj dosadašnjoj karijeri biste izdvojili kao najposebniji?
„Zaista ima dosta posebnih momenata, ali bih izdvojila dvije titule NCAA, LEN kup, Svjetsku ligu i Olimpijske igre 2024.“
Olimpijski san ostvaren
Olimpijske igre u Parizu ostale su joj duboko urezane u sjećanje.
— Kako je bilo nastupati na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. i postizati golove protiv najjačih ekipa svijeta?
„Zaista jedno nezaboravno takmičenje, posebno za mene. Imali smo veliki pritisak tokom čitavog turnira, protiv toliko jakih ekipa smo se borili i zaista smo zadovoljni postignutim uspjehom. Veliko zadovoljstvo.“
Različiti stilovi igre
— Kako biste uporedili igranje u Grčkoj i Španiji sa onim u Sjevernoj Americi?
„Imala sam priliku da igram u tim državama i sa igračicama iz različitih sistema. Mogla bih da kažem da su to potpuno različiti stilovi igre. U Sjedinjenim Državama stil igre je jako strukturisan, dok Španija i Grčka igraju slobodniji stil.“
Prilagođavanje evropskom tempu
— Šta vam je bilo najizazovnije u prilagođavanju na evropski način igre?
„Najizazovniji dio bio je prilagođavanje fizičkoj igri i brzini evropskog načina igre. Igračice ovdje su izuzetno pametne u svojim kretanjima i morate brzo da ‘čitate’ igru.“
Nova misija – Italija
— Od naredne sezone nastupaćete za klub u Italiji – šta vas je privuklo toj sredini i šta očekujete od nove sezone?
„Italija me je privukla zbog strasti koju imaju prema vaterpolu i takmičarskog nivoa lige. Očekujem da napredujem kao igračica, da učim od saigračica i da, nadam se, pomognem klubu da ostvari svoje ciljeve.“
Sanjani crnogorski dres
— Da li postoji mogućnost da jednog dana zaigrate za Crnu Goru, ukoliko bi se formirala ženska reprezentacija?
„Da, apsolutno. Ako bi se formirala ženska vaterpolo reprezentacija Crne Gore, bila bi mi velika čast i zadovoljstvo da predstavljam svoju zemlju.“
Poruka budućim šampionkama
— Šta biste poručili djevojčicama iz Crne Gore koje bi željele da se bave vaterpolom, ali ne znaju odakle da počnu?
„Poručila bih im da se ne boje da probaju, ako zaista imaju tu želju. Vaterpolo vas može naučiti mnogim životnim vještinama, a donosi i prijateljstva za cijeli život. Moram pomenuti i moje saigrače i drage prijatelje iz kluba veterani Jadran Herceg Novi, sa kojima sam osvojila mnoge medalje na takmičenjima i od kojih sam mnogo naučila. Na tome sam im zahvalna do kraja života.“






