U okviru projekta „Koliko smo sigurne u Boki i Budvi“, NVO Ksena, centar savjetodavne podrške osobama sa iskustvom porodičnog i rodnosenzitivnog nasilja, uradila je istraživanje u toku jula i avgusta ove godine, koje, kako navode iz te NVO, omogućava analizu
postupanja i praćenja rada javnih institucija koje se bave sprečavanjem, ali i sanacijom posljedica porodičnog i rodnosenzitivnog nasilja. Projekat je realizovan u Kotoru, Tivtu, Budvi i Herceg Novom.
-Metodom vođenog intervjua je podstaknuta analiza senzibilizacije javnih institucija, ali i targetiranje grešaka pri njihovom postupanju tj. pružanju pomoći i podrške u 20 slučajeva porodičnog nasilja u čiju sanaciju je uključena i NVO Ksena.
Direktorica NVO Ksena, Sanja Crnić, navodi da su došli do podataka koji zabrinjavaju.
-0d 20 ispitanica 100% je potražilo zaštitu u centrima bezbjednosti i centrima za socijalni rad. Zaštitu u Centru bezbjednosti pronašlo je 50%, dok 50% tvrdi da imaju iskustvo loše napisanih zapisnika i da im zapisnici nisu dati nakon uzimanje izjave. U 20% slučajeva zanemarena je tvrdnja da nasilnik ima oružje. 30% njih su doživjele vrijeđanje u prostorijama CB-a, dok 10% tvrdi da je moralo da nađe ‘’vezu’’ jer su slučajevi zataškivani i zapisnici bili ‘’stavljeni u fioku’’, navodi Crnić u saopštenju za javnost.
Kako dalje tvrdi, prema rezultatima istraživanja, centri za socijalni rad su najmanji oslonac žrtvama nasilja.
-Sve ispitanice, odnosno 100% tvrdi da ih u centrima ne doživljavaju kao žrtve, već porodično nasilje ignorišu i tretiraju ga kao porodičnu svađu. U 100% slučajeva centri su insistirali na održavanju porodične veze i redovne komunikacije nasilnika sa djecom, čak i u onim slučajevima kada je nasilje vršeno i pred i nad djecom. U 70% slučajeva CZSR je predlagao zajedničko starateljstvo nad djecom iako je dokazano nasilje nad djecom čak i medicinskom dokumentacijom, kaže Crnić.
Istraživanje je pokazalo, navodi dalje u saopštenju, da je u 15% slučajeva nad djecom vršeno verbalno nasilje u prostorijama Centra za socijalni rad u uslovima kontrolisanog viđanja djece i oca nasilnika i ni jednom CZSR nije reagovao i podnio krivičnu prijavu protiv nasilnika po službenoj dužnosti.
-Pri pomeni CZSR žrtve porodičnog nasilja kažu da su se osjećale ‘’grozno i nezaštićeno’’, da ih ‘’nisu slušali šta pričaju već su čuli samo ono što žele’’, da osjećaju ‘’neugodnost i sada dok prolaze pored centra i da uvijek biraju drugi put da ne bi prolazile tuda’’. U dva slučaja ispitanice tvrde da su pojedini zaposlenici CZSR bili pod dejstvom alkohola.
Žrtve porodičnog nasilja su doživljavale da je njihovim advokatima, kao i njihovim prijateljima nezvanično ‘’prijateljski’’ sugerisano iz CZSR da se udalje od slučaja jer je nasilnik opasan, ali to nikada nisu napismeno i službeno obrazložili.
100% ispitanica tvrdi da se nakon posjete CZSR njihov položaj pogoršao jer su prisiljene da ponovo stupe u kontakt sa nasilnikom, pokazuje istraživanje NVO Ksena.
U zdravstvenim ustanovama u Boki i Budvi je opservirano 90% ispitanica a u dva slučaja, kako navode, zataškano je porodično nasilje korupcijom porodice nasilnika. Evidentiran je i jedan slučaj u kome je porodični ljekar smatrao da ne treba da evidentira posljedice nasilja koje su naknadno došle do izražaja.
-Saosjećajnošću zdravstvenih radnika 75% ih je izuzetno zadovoljno, a 80% ispitanica je zadovoljno radom osnovnih sudova, ali smatraju da slučajevi treba da imaju urgenciju pri rješavanju, da su iscrpljujući i bolni i za njih i za djecu. Da su nasilnici imali uticaj na rad institucija smatra 40 % ispitanica, navode iz NVO Ksena.
Najviše kritika je upućeno na rad CZSR u Herceg Novom i Tivtu kao, OB Tivat i Prekršajnog suda u Kotoru, a najviše pohvala i najveće povjerenje iskazano je prema Prekršajnom sudu u Herceg Novom.
NVO Ksena se nakon razočarenja u institucije obratilo 80% ispitanica a 20% prije odlaska u iste, dok njih 90% smatra da NVO nemaju dovoljno snage da se izbore sa lošim sistemom državnog aparata iako su se u njima najsigurnije osjećale.
Projekat je obuhvatio analizu rada: CB Herceg Novi, OB Tivat, OB Kotor i CB Budva, zatim CZSR Herceg Novi, CZSR Kotor sa odjeljenjima u Tivtu i Budvi, Prekršajni sud u Budvi sa odjeljenjima u Kotoru i Herceg Novom, domove zdravlja Kotor, Tivat, Herceg Novi i ambulanta Radovići, ali i bolnice u Kotoru. Projekat su podržali Centar za ženska prava iz Podgorice i Austrijska razvojna agencija.
