Knjiga „Zov Jadrana“ autorke Milane Minje Milošević promovisana je u foajeu Dvorane Park, okviru programa hercegnovskog Kulturnog ljeta, u organizaciji JUK Herceg Fest.
Kako je na promociji kazala mentorka Vanja Nikolić, proces pisanja bio je dug ali vrijedan, ličan je i terapeutski, kod praćenja unutrašnjeg osjećanja i traženja smisla najvažnije je postavljati pitanja.
– Ako se zapitamo zašto je važno da pratimo svoj unutrašnji osjećaj, ja bih kao kockice poređala niz događaja koji bi bio zapravo da ja pratim svoj unutrašnji osjećaj, da temu koja mi je važna i zanimljiva pretočim u knjigu, da Minja prati svoj unutrašnji osjećaj i prvi put ikada dođe na promociju knjige, da je zatim uzme i pročita je i da onda nastavi na prati svoj unutrašnji osjećaj i da svim pisanju kaže “da” – naveča je ona.
Mali trenuci su oni koji su presudni kako bi bio kreiran siguran i bezbjedan prostor za svakog pojedinca, smatra terapeutkinja za mentalno zdravlje, Vanja Vila Vajagić.
– Tako je i Minja, na divnom Jadranu kreirala jedan prostor, koji se u terapiji, odnosno psihologiji nazivam bezbjedan ili siguran prostor u koji uvijek rado ulazimo. Ali, šta se desi kada taj bezbjedan prostor ne postoji? Pojam bezbjednosg prostora kreira se u samom djetinjstvu i zbog toga, mene uvijek vodi jedna ista rečenica „znam da ćeš onoga, čega si najmanje jeo u kući, tražiti svuda posvijetu, ali na način na koji su te u kući naučili, dok taj način ne promijeniš”. To je suština – poručila je ona
Lične vrijednosti, kako navodi psiholog Kristina Sestak, su unutrašnji filteri osjećaj za dobro i loše, skrivena iskra i razlog zašto neko nešto radi na određeni način.
– Kada su u pitanju lične vrijednosti, mnogi ljudi ih uzimaju zdravo za gotovo. Ako ih pitamo, blijedo će nas pogledati i reći da su porodica, ljubav, bog… ili tako nešto će navesti. To jesu vrijednosti, ali je pitanje zašto su važne, šta predstavljaju. Za većinu ljudi sa kojima sa radila, vrijednost je porodica. Ali nije porodica, već bliskost, povezanost, ljubav, taj osjećaj kada odemo, da će neko ostati za nama – kazala je Sestak.
Kreativno stvaralaštvo nije za svakoga ispisivanje po papiru, ali predstavlja mogućnost da se sva prikupljenja znanja preispitaju, poslože i da im se da lični pečat, smatra pedagog Bosiljka Kulišić.
– Morate dobro da poznajete teoriju. Kada pišete knjigu, morate znati da pišete, morati poznavati pisma, imati određenu ideju o čemu ćete pisati, disciplinu da organizujete dijelove, morate da imate okvirnu ideju koliko stranica će ta knjiga da ima, kako će izgledati, ko će je lektorisati. Prosto, morate imati ideje i teorijska znanja o tome. Isto je i sa komponovanjem – kazala je Kulišić i dodala da sva znanja treba kombinovati u skladu sa govorom duše.
Autorka knjige, Milana Milošević ističe da je bilo potrebno vrijeme da shvati šta je iniciralo stvaralačku energiju a to je zapravo pronalazak mira.
– Ja ovdje postajem, u stvari, druga osoba. Ambijent je drugačiji, sam tempo života, pa čak i kada donesem ovdje posao sa sobom, prepustim se tim mirisima, boji vode i sunca, sve to primjetim. Kad sam kod kuće u Beogradu, tu je saobraćaj i šta god u kući da pogledam, poziva me da nešto radim, dok ovdje mogu da uživam u tom suncu, moru, cvrkutu ptica, mirisima i Novljanima, koji od ranog jutra imaju svoja posla. Prosto je to grad koji živi – kazala je ona.
U okviru promocije održana je tribina pod nazivom „Autentičnost”, sa koje su autorka i njene gošće uputile poziv publici da se svakodnevno sjete da zastanu i udahnu duboko, umire se i iznjedre stvaralački potencijal.
