U gradu u kom je naš prvi olimpijac i osvajač medalje Momčilo Tapavica, kao arhitekta a svakako kao živopisna ličnost neiscrpne energije i svestrani sportista ostavio neizbrisiv trag, i 128 godina od prvih olimpijskih igara održanih u Atini, živi, čini se nikad jače olimpijski duh. Generacije uspješnih novskih sportista ispisivale su zlatnim slovima bogatu sportsku istoriju nekada velike zajedničke države Jugoslavije a danas samostalne Crne Gore.
Danas, mala ali odabrana četa crnogorskog olimpijskog tima, koju u velikom broju čine vaterpolisti, kreće put Pariza na najveću i najznačajniju sportsku smotru u svijetu, a mi smo se uoči 33. OI susreli sa vaterpolo legendom – Miloradom Miškom Krivokapićem.
Nekadašnji golman jugoslovenske reprezentacije sa kojom je dva puta osvojio olimpijsku medalju, u Moskvi 1980. srebrnu a četiri godine kasnije u Los Anđelesu zlatnu, 1986. proglašen je za najboljeg vaterpolistu svijeta. Jednog vrelog julskog dana, u osvit Olimpijade, pričao nam je o tim, za sportistu, magičnim trenucima. Karijeru je započeo u Bijeloj da bi vrlo brzo, kao jedan od najvećih talenata pošao u kotorski Primorac , a zatim u beogradski Partizan. Kraj karijere objavio je Posilipu iz Napulja 1992, a potom ostao u vaterpolu m jedno vrijeme kao trener a kasnije funkcioner na različitim značajnim pozicijama te bio predsjednik VSS.
