Nekada su u Boki pomorce pratili i pozdravljali mašući velikim bijelim lencunima sa balkona kuća ili velikih prozora, a zauzvrat bi odjeknula sirena, u znak još jednog pozdrava grumenu zavičaja iz kog kreću. Bilo je to neko davno vrijeme kada su se pominjali kapetani Martinović, Zmajević, Želalić, Vizin, ali sve do danas zadržala se priča o toj lijepoj tradiciji. Boka je bila poznata po pomorstvu i pomorcima koji su plovili svim svjetskim okeanima i uvijek bili izuzetno cijenjeni. Karakterni, odvažni, sposobni, kako onda, tako i danas. Vremena su se promijenila, a društveno istorijske okolnosti nametnule su našim pomorcima neki drugačiji kurs plovidbe, pa žaleći za nekad moćnom flotom, sa nostalgijom pričamo o tim vremenima i grčevito se borimo da očuvamo tradiciju i ostanemo svetionik pomorstva u svijetu, kao što je to uvijek i bilo.
Vjerovatno nema porodice u Boki koja nije imala pomorca. Danas se u Kotoru i Baru generacije mladića školuje za ovaj težak poziv, ali profesija zahtijeva i konstantno usavršavanje. To im na svjetskom nivou pruža trening centar Azalea Maritime u Bijeloj, u koji dolaze pomorci iz cijelog svijeta.
O životu pomoraca, njihovoj borbi za egzistenciju i stalnoj nadogradnji znanja, sa kapetanom duge plovidbe i jednim od osnivača trening centra u Bijeloj, Nenadom Lazovićem, u emisiji „More i zaleđe“ razgovarala je autorka Slađana Rašo.
