Novinar i publicista, autor brojnih naslova Budo Simonović sinoć je u Paviljonu Gradske muzike na Karači u predivnom ambijentu i pred punom salom promovisao svoju novu knjigu „Dragovoljići“ koja je potvrdila visoki nivo autorovog stvaralaštva. Simonović je novim djelom pokazao da zna da sažme vrijeme i događaje u polifonu prozu snažnog naboja i životnih istina i da ukaže na metafizičku dimenziju razrešenja ljudskih sudbina.
O 15 priča zasnovanih na novinarskom iskustvu da se priče ličnosti i krajeva nađu u jednoj cjelini govorio je potpresjednik OBNOR-a 1941-1945 HN Milan Vajagić koji je organizator promocije zajedno sa Opštinom Herceg Novi.
-Svaka knjiga je misionar koja spaja prošlost i sadašnjost i to se mora reći i za ovaj naslov Buda Simonovića. Riječ je o pričama koje čine bogastvo likova, bogastvo prizora ratnih surovih pejzaža, gdje se život žilavo bori, opire, opstaje u borbi protiv nepravdi. “Dragovoljići“ je knjiga istinske čestitosti, humora, domišljatosti, životnog optimiza. Brojna su dobra i loša saznanja do kojih je došao Simonović o ljudskom stvoru ispisujući stranice „Dragovoljića“ čiju je građu skupljao decenijama. I ovaj najnoviji naslov potvrđuje da Simonovićevi zapisi korespondeniraju kroz vremena, zbivanja se ponavljaju. Istorijska sudbina ovih prostora oblikuje teške scene i ukršta se sa tragičnim iz svijeta. To sve nalazimo u brojnim pričama na stranicama ove knjige, kazao je Vajagić.
Tu je između ostalih i briljatna priča o prirodi i istoriji nikšićkog kraja koja se zove Dragovoljići po kojoj naslov knjige koju večeras promovišemo nosi naslov. Između korica knjige nalaze se slike o prirodi i ljepoti kanjona i rječce Ibrištice kao i priča o vodenicama i ljudima Budove rodne Morače, rekao je Vajagić.
-Za nas iz Herceg Novog i Boke posebni segment ove knjige posvećen je našem doktoru Đuru Musiću, dugogodišnjem članu SUBNOR-a i dugogodišnjem potpredsjedniku. Prva o njegovom hrabrom činu u otmici aviona na liniji Ćilipi-Beograd 1981. godine, kada je odbio odobrenje otmičara da napusti avion ne želeći da ostavi ostale putnike već se vratio da dijeli njihovu sudbinu. Đuro je znao da se priprema i ovaj najnoviji naslov o njegovoj nevesinskoj životnoj epizodi, ali nije doživio njegovo objavljivanje jer je početkom januara ove godine preminuo. To je priča o Đurovih sedam nevesinjskih godina u poslednjoj deceniji prošlog vijeka. Simonović sumira i poentira epizode nevesinjskog rada doktora Musića, čovjeka koji se nije plašio rizika kako nosi naslov posvećen ovom velikom humanisti, istakao je on.
Ima ličnosti koje u kriznim situacijama reaguju ljudski nevođeni nikakvom idelogijom osim ličnog poštenja. I ova knjiga i knjiga „Otmice“ iz 2019., kao i feljton u listu „Dan“ 2011. godine iz pera Buda Simonovića kao i svi natpisi posle smrti doktora Musića kao i njegov dugogodišnji rad u boračkoj organizaciji, dodao je Vajagić, pokazuju da je za sobom ostavio neizbrisiv trag dobrog i poštenog čovjeka.
-Kao njegov dugogodišnji saradnik ja i svi njegovi znatno mlađi članovi iz OBNOR- 1941-1945 u Herceg Novom, Kotoru i Podgorici kao i svi građani u Herceg Novom i Nevesinju čiji je počasni građanin, možemo kazati i ovog puta da je on bio častan primjer koji treba da služi, a dobrim djelima da se pomogne drugima. Sa ovog svijeta otišao je časnog obraza, a ovi redovi Buda Simonovića još su jedno nažalost posthumno priznanje našem doktoru Musiću, rekao je Vajagić.
On je istakao da osim priče o Đuru u „Dragovoljićima“, Simonović kroz svjedočenje poznatog fotografa Milana Pešića koji je bio vozač našeg Novljanina poznatog borca i umjetnika Antuna Lukatelija ocrtava ljudsku dobrotu našeg Lukatelija. U istoj priči nalazi se još jedna crtica ljudske dobrote još jednog Novljanina slikara Aleksandra Aca Prijića.
-Čitajući ovu knjigu stekao sam zaključak da jedan Simonovićev antrfile o priči o već spominjanom fotografu Milanu Pešiću može da važi i za Simonovića. U „Dragovoljićima piše – citiram „ jevanđelje ljudskoće i pravde u ovim zlim vremenima u njoj neljudi nemaju šta da traže…“a ja parafraziram i kažem, ovaj Simonovićev rad je poklon dobrim ljudima i jevanđelje su pravde u ovim zlim vremenima i u njima neljudi nemaju šta da traže“, istakao je on.
Gdje je sve stizao hrabri novinar Simonović potvrđuje priča „Glavu dajemo skladište ne damo“.
-Ovo je saga o junaštvu i vojničkoj časti vodnika Dragomira Grujovića i njegovih vojnika među kojima je bio i naš grbljanin Vojislav Pićan, koji su jula 1991. godine branili vojničku čast i čast JNA-a. Budo je stigao samo njemu znanim kanalima do opkoljene kasarne slovenačke teritorijalne odbrane. Dok se bore, ratuju i ginu, ljudi ćute, ali ljudi su kod nas ćutali i u toku borbi i krvavog ratovanja ali i u slobodi. Progovorili su Simonoviću koji je kao novinar i umjetnik vješto bilježio što druge njegove kolege nisu htjele, a mnoge ni smjele da zabilježe. Takve priče iz života nađenog u istoriji Crne Gore i biviše Jugoslavije bile su omiljeno štivo novinara sarajevskog Oslobođenja, zatim Tanjuga, Politike Ekspres, Ilustrovane Politike, Politike i Frankfurtskih vijesti, zaključio je Vajagić.
O knjizi „Dragovoljići“ govorila je književnica Olivera Doklestić naglasivši da su mnoge priče ovog naslova zapretane tajnama istorijskih ličnosti i na neki način svi Dragovoljići su od istog pretka, ličnosti sa nemarkiranim dušama.
-Svaka priča i kazivanje je svjedočastvo, a to najbolje potvrđuje priča „Čovjek koji se nije plašio rizika“ ili „Sedam nevesinjskih godina doktora Đura Musića“. Čistim, jednostavnim a razumjivim riječima, Simonović ispisuje riječi dr Musića o raznim zahvatima, kliničkoj smrti i oživljavanjima. Ta tanka linija između života i smrti, na operacionomn stolu, u improvizovanim uslovima daleko od pravih medicinskih uslova s kraja 20 vijeka, dok je još gorijelo ratište, dr Musića i njegovih 1700 ratnih intervencija u nevesinjskoj bolnici a da mu nije preminuo ni jedan pacijent ulazi u istoriju i medicine i života kraja gdje se dobrovoljno zatekao. Radio je čuda za spas života, za šta nije dovoljno samo medicinsko znanje, nego odlučnost i hrabrost. Ova priča iz pera Simonovića prevazilazi običan, jednosmjeran razgovor sa doktorom Musićem, po obilju detalja, kojima je Simonović upotpunio priču, u maniru novinara istražitelja koji se ne zadovoljava jednostranim kazivanjima svjedoka, već istražuje i druge izvore i pravi konstrukciju događaja, rekla je Doklestić i zahvalila se Simonoviću i poručila da Herceg Novi i druge sredine ne smiju da zaborave velikog čovjeka i djelo doktora Đura Musića.
Zapisi o krajevima i ljudima Buda Simonovića pod naslovom „Dragovoljići“ tjeraju nas da se permanetno pitamo o sebi i drugima kazao je recezent knjige, magistar Aleksandar Ćuković.
-Na ovaj način Simonović učestvuje u stvaranju armije aktivnih istinskih čitalaca zaraženi onim virusom kome, na našu žalost, u eri koja stvaranju i bujanju svakojakih drugih virusa pogoduje, prijeti opasnost od nestanka. U svakoj od ovih 15 priča Buda Simonovića oživljavaju davno zaboravljene legende i predanja. Simonović priziva stare pamtiše, progovara o onim stvarima o kojima se najradije ćuti a koje nikog ne ostavljaju ravnodušnim, znalački prati tragove i znakove, kao odgovoran pisac poručujući čitaocu da ga slijedi bez straha. Autor ovim zapisima čitalačkoj javnosti nudi jedinstvcenu mogućnost praćenja kompromitovane geneze sprege morala i hrabrosti na primjerima koji su na izvjestan način, do nedavno bili u nekoj vrsti zapećka. Knjiga zapisa o krajevima i ljudima,“ ima energiju romana koji snagom svoga teksta, poput matice , naprosto odnosi čitaoca u neke druge stratume i sfere duha, iz koji su svakako izlazi bolji. Knjiga Dragovoljići priča je o svima nama, kako se god izjašnjavali i kome god se bogu molili, rekao je Ćuković.
Simonović je iznio niz detalja iz susreta i drugodišnjih druženja sa doktorom Musićem.
-Tu sam da vas posjetim da nije bilo dileme da se među ovih 15 priča o ljudima dragovoljićima, ljudima koji se nisu plašili izazova i svih onih vremena u kojima su živjeli, nađe i priča o Đuru Musiću koji je otišao u Nevesinje na sedam dana, a ostao sedam godina. Napomenuću njegovih 13 neizvjesnih letova helikopterom iz Nevesinja sa teškim ranjenicima prema Podgorici, Užicama i Beogradu da bi se spasio njihov život kada zbog sankcija neba na Hercegovinom nije mogao ni komarac poletjeti. Takvi ljudi kao što su dr Musić, Iso Mahmutović časni Bjelopoljac koji je odbio da njegova ruka ruši kapelu na Lovćenu, pa Radoš Čubri biciklistčki šampion velike Jugoslavije, fotograf Milan Pešići i drugi zaslužuju priču i ne žalim trud da to kao novinar obradim i predam čitaocima na uvid, istakao je Simonović.
Podsjetio je da je kao mlad novinar dolazio kod Dušana Kostića, da se u Herceg Novom sa njim uči novinarstvu, družio se i drugovao sa ćutljivim Mihailom Lalićem.
Na sinoćnjoj promociji među brojnim gostima iz Podgorice, Kotora i drugih mjesta bila je delegacija boračke organizacije Nevesinja a predsjednik te organizacije Siniša Šipovac, govorio je o doktoru Đuru Musiću koji je počasni građanin Nevesinja i izrazio želju da se ova knjiga Buda Simonovića uskoro promoviše i u tom mjestu.
