U Kući nobelovca Iva andrića sinoć je brojnoj publici predstavljena knjiga „Jedni smo drugima na dobro dati: devet razgovora o sebi i drugima“ Jelene Jorgačević Kisić, koja objedinjuje devet inspirativnih razgovora sa predstavnicima najznačajnijih i najbrojnijih vjerskih zajednica na našem podneblju.
Kroz knjigu koja nosi duboku poruku ljubavi i empatije, Jelena Jorgačević Kisić naglašava važnost kontinuiranog podsjećanja na dobra djela i pozitivne trenutke koje svaki pojedinac nosi u sebi.
Autorka je za RTHN istakla da najljepši dio života čine autentični susreti i podjelila svoja razmišljanja o značaju sećanja na dobro, i vraćanju čovječnosti u centar naših života.
-Moramo stalno da se podsećamo, da na neki način sve više inspirišemo to dobro, da nas ono budi. Čini mi se da ta snaga u nama neprestano jača kao grudva, podsećanjem na dobra dela. Ako o tome ne pričamo, bojim se da ćemo zaboraviti i, kako se to u knjizi kaže, delovaće da je zlo mnogo jače, jer ćemo o dobru ćutati. Život je brutalan, ali i lep, a onaj njegov divan deo čine autentični susreti. Ja mislim da se autentični susreti dešavaju i kroz čitanje, kao što je Luis Kerol rekao – “čitamo da bismo znali da nismo sami”. Moj utisak je da su nakon čitanja ove knjige ljudi osetili bliskost, da postoji još neko ko razmišlja kao oni, i da im je to bilo bitno.
Autorka se oslanja na duhovne vrijednosti i poruke religije, ističući kao suštinsku borbu za mir i čovječnost.
-Da tu čovečnost vratimo moramo da se trudimo, jer ako počnemo da verujemo da je to nemoguće, onda i jeste. Ja verujem da je moguće, da je suštinska poruka religije i hrišćanstva borba za mir i čovečnost, da je iskra Božja u svakom čoveku i da tako moramo da gledamo ljude. Bitna je empatija za patnje drugih i ako je imamo onda su stvari drugačije. Kako Vladika Ilarion kaže, čoveka zavolimo u njegovoj ranjivosti, kada je on pokaže i kada maske padnu onda to više nisu neke predstave drugih o njemu, niti se on predstavlja kako hoće, već tu počinje susret čoveka sa čovekom. To je ono što je važno za očuvanje humanosti, poručila je Jelena Jorgačević Kisić.
Kako je istakla moderatorka večeri Ivana Jovanović, nije slučajno što je promocija ove knjige priređena upravo u Kući nobelovca Iva Andrića.
-Sam Andrić svojom ličnošću i životom svjedoči upravo ono o čemu govori ova knjiga; svedoči burnu istoriju ovih krajeva i ljudskih odnosa u njima, svedoči sve muke i traume, ali i da nam na kraju ostaje samo mogućnost da pokušamo i da uradimo sve što je do nas da, ne negirajući patnju i stradanje, ne nipodištavajući bol, nego uprkos ranama i traumama, nađemo načina da živimo zajedno. Jer, to je ono na šta smo, kako kazuju Jelenini sagovornici u ovoj knjizi, hteli – ne hteli, prizvani.
Riječi Mustafe efendi Jusufspahića, muftije Beogradske islamske zajednice, koji se video pozivom obratio skupu, da “nije važno ko je zapalio džamiju, već je važno ko je došao da je gasi” u potpunosti prenose suštinu Jelenine poruke o potrebi da preokrenemo priču ka dobrome i da negujemo ljudskost u turbulentnom svetu.
Navodeći primjere iz naših brojnih ratova, Vladika dizeldorfski i cijele Njemačke Grigorije je, istakao važnost oprosta i suživota, a na promociji je govorio i đakon Branislav Rajković, predstavnik Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske za kulturu i medije.
