U Galeriji Pomorskog muzeja u Kotoru otvorena je izložba unikatnih radova dobrotske čipke pod nazivom “Punim jedrima” autorke, Mile Moškov.
Dobrotska čipka datira iz 13. i 14. vijeka i predstavlja najvrijedniji dio tekstila koji se pojavljuje u istoriji, a nedavno je proglašena za nematerijalno kulturno dobro Crne Gore. Naziv izložbe nastao je iz želje da se punim jedrima i danas nastavi plovidba dobrotske čipke.
Radove Mile Moškov, do sada su vidjeli ljubitelji ove rijetke umjetnosti u Sloveniji, Italiji, Hrvatskoj, Španiji, ali i u Crnoj Gori, na Cetinju, na Festivalu kulturnog nasleđa u Narodnom Muzeju, u Tivtu i Podgorici.
Moškov je svoje prve radove napravila vrlo rano, još kao djevojčica, a među izloženim eksponatima je i njen prvi rad.
– Prve ponate sam napravila još u gimnazijskim danima, više zato što sam morala nego što sam ja tada bila svjesna i vrijednosti i ljepote ovoga rada. Sve je moralo da bude perfektno i precizno. Napravim grešku, a mama je tražila da rad bude perfektan i morala sam oparati. Mislila sam da se ta mala greška i ne vidi i da mama traži perfekciju zbog sebe, ali nije tako u ovom radu. I mala greška se vidi i zato treba dosta strpljenja. Mislim da ko nema strpljenja, ne treba ni da ulaže. Posle te prve obuke kod mame, morala sam da završim rad i morao je da bude besprekoran, nastavila sam da radim tek pošto sam pošla u penziju. Tada sam imala priliku da budem 21 dan u Veneciji, dobila sam sertifikat za izradu ove tehnike, „čipka na iglu“. Inače, čipku radim tehnikama ,,punto in aria “, znači bod u zraku, što znači da nije vezano za platno i specifičnom tehnikom, koja je preteča ove čipke, a to je „reticella“, izvlačenje niti, obično iz lanenog platna, kazala je Moškov.
Objašnjava da se radovi ne razlikuju opd onih koje je učila kao djevojčica, ista je tehnika, isti ponti, ali je Venecija otišla dalje.
-Možete primjetiti na mojim slikama, na ovim aplikacijama koje radim, uglavnom je dobrotska čipka koja je specifična. Razlikuje se od venecijanske po debljini konca, motivima i po ukrasima. Dobrotsku čipku prati jedan ažur koji praktično oponaša jednu nisku bisera, rekla je Moškov.
Čipka je od davnina bila ukras na haljinama, košuljama, kapama, od nje se pravio nakit i mnoštvo detalja koji su ukrašavali sve moguće stvari. Još od 13. vijeka čipka je stalno prisutna u svečanim prilikama, na vjenčanjima, glamuroznim zabavama, raznim prijemima… Čipka je uglavnom bila prisutna u crkvenim redovima i plemstvu. Uvijek je bila skupa i kao luksuz su mogli da je priušte samo imućni društveni krugovi, jer treba dosta vremena da se pedantno izradi.
– Ima jedna specifičnost, vezana baš za Boku. Žene su nosile pokrivače koje su bile ukrašene ovom čipkom. Ranije su žene sahranjivane sa pokrivačama ili maramama na glavi. Međutim, don Gracije Ivanović je prepoznao vrijednost ovog zanata i ovog bijelog zlata i insistirao je da se žene ne sahranjuju sa tim pokrivačama, tako da su pokrivači ostavljene i sada ih imaju mnogi crkveni oltarnici. Napravljene su iz dva ili tri djela, što znači da su pokrivače sastavljane da bi se napravio jedan oltarnik i tako je sačuvano nešto što zaista ima vrijednost. Ima eksponata iz X13. i 14. vijeka. Imamo jedan pisani trag iz 1333. godine, gdje je jedna djevojka iz porodice Drago poklonila dio svoga ruha crkvama u Dubrovniku i Ulcinju. I danas ima te zaostavštine. Svaka kapetanska kuća je imala po koji komad svoga ruha koje je ukrašavalo pokućstvo, kao recimo koltrine, zavjese, neki abažur na lampi, neki ukras na odjeći, onda, mi to zovemo bjankaria, rublje, veš se ukrašavao i posteljina, sačuvano je dosta toga po kućama. Najveća kolekcija je sačuvana u Crkvi Sv. Eustahija u Dobroti. Tu kolekciju je obrađivala Marijana Gušić, etnolog, direktorica etnološkog muzeja u Zagrebu, ali nije stigla sve da obradi. To je zaista velika vrijednost. Od onoga što je tamo sačuvano i svega ono što je sačuvano po crkvama, u muzeju i palatama, mislim da bi se mogao napravit jedan lijepi muzej dobrotske čipke u Kotoru, smatra Moškov.
Po svojim radovima, Mila je postala prepoznatljiva – to su leptirići, naušnice, papučice za bebe, cvjetovi, a dobrotsku čipku stavlja i na odjevne predmete, košulje, bluze, košulje…
– Volim da radim ono što se radilo i kako se radilo u tradiciji, jer, samim tim preslikavanjem nastavlja da živi dobrotska čipka, ali kao osoba volim nešto i da nacrtam, da dodam nešto svoje. Evo, recimo, imam ovdje jedrenjak, to je Splendido sa kojim je Ivo Vizin oplovio svjet. Jednostavno sam uzela razglednicu iz muzeja, napravila sam crtež, ja sam kreirala to i ubacila motive dobrotske čipke da stvorim nešto svoje. Imam trodimenzionalne čipke, imam aplikacije na kojima su uzeti motivi baš starinski, a imam motive koje sama kreiram.
Misiju očuvanja dobrotske čipke kao tradicije, Mila Moškov počinje 2011.godine kroz prenošenje znanja o tehnici izrade na radionicama.
-Kad sam se vratila iz Venecije, u znak zahvalnosti što mi je omogućeno da naučim nešto, da budem tamo, napravila sam dvije radionice i obučila dvadeset žena. Nisam imala obavezu, to je bila moja volja da se odužim na neki način. Kasnije sam obučavala pojedinačno ili manje grupe žena iz Tivta, Kotora, Budve i Perasta. Jedan projekat je bio obuka desetak učenica Resursnog centra za sluh i govor „Peruta Ivanović“ u Kotoru. Do sada sam imala ukupno četrdesetak polaznica, priča nam Mila.
Sada koristi i naočare i lupu, ali i dalje radi i kaže da će raditi sve dok bude mogla. Ne voli da prodaje svoje radove, osim neko ako nešto poruči. Podržava je Opština Kotor za koju radi zvanične protokolarne poklone kao što su rozeta i leptirić. Njena originalna kreacija je i ključ Grada Kotora u dvije varijante, sa originalnom rozetom, kao autentičan suvenir za poklone. Po porudžbini radi i pojedinačne poklone za poslovne partnere, kao i za posebne prilike, rođendane, vjenčanja i druge prilike. Obično su to rozete i manji komadići, jer za izradu dobrotske čipke treba dosta vremena i strpljenja.
Izložbu je otvorila etnolog, Stana Marušić, a u muzičkom dijelu programa nastupala je klapa Maris.. Unikatne eksponate posjetioci će moći da vide do polovine decembra.
