Iako je u drugoj fazi Instituta “Dr Simo Milošević” trenutno 500 gostiju, a u prvoj oko 180 pacijenata sa pratnjom, i dalje je neizvjesno kada će zaposleni primiti zaostale zarade za april, maj i jun. Račun je često u blokadi zbog cifre koja se kreće između 100 i 300 hiljada eura, dok dug prema radnicima varira oko cifre od 6 miliona.
Kako za RTHN priča vd direktora, dr Savo Marić, poslovanje bi u ovom trenutku bilo dobro da Institut nije preopterećen dugovima i tužbama radnika, zbog čega je račun konstantno u blokadi. Ovakva situacija izrodila je još jedan problem, osipanje kadra.
– Zbog manjka medicinskog ali i svog drugog kadra soliter nismo mogli da otvorimo. U prvoj fazi otvoreno je šest spratova i to je maksimum koji kadrovski možemo da pokrijemo, tako da je posjeta manja nego prošle godine. Maksimalno koliko možemo upošljavamo kapacitete. Novim odlascima srednjeg medicinskog kadra bićemo prinuđeni da smanjimo pozive prema pacijentima da dođu na rehabilitaciju – navodi on.
Avansnim uplatama Vlade Crne Gore Institut je uspio da ukloni blokadu računa i radnicima isplati zarade do marta, podsjetio je dr Marić i dodao da za izlaz iz ove situacije postoje u teoriji dva rješenja.
– Jedno je da Vlada otkupi akcije manjinskih akcionara i poveća udio u vlasničkoj strukturi, što bi po meni bilo dobro. Drugi je novi tender za privatizaciju. Do sada je bilo pet propalih tendera i plašim se da bi to samo dodatno potrošilo vrijeme. Već nekoliko puta sam rekao, svaki dan bez pravog rješenja za Institut je gubljenje vremena, kojeg mi više nemamo – ističe dr Marić.
Zbog svakodnevnog napuštanja radnika postoji bojazan da će implementacija Strategije razvoja zdravstvenog turizma propasti, jer neće imati ko da radi, smatra on.
Dr Marić se osvrnuo i na žalbe menadžmenta Višem sudu na presude Osnovnog po tužbama radnika, a zbog kojih Institut ima dodatne troškove sudskih procesa.
– Procjena menadžmenta bila je loša kada su pristigle prve presude, jer je procjenjeno da radnici neće dobiti na Sudu to što traže. Međutim, kada su došle prve presude u korist radnika, trebalo je drugačije reagovati, ali tada se krenulo sa žalbama Višem sudu. Tako se kupovalo vrijeme na neki način. Istovremeno, mnogo je više novca išlo na sudske troškove, koje na kraju plaća Institut – kazao je dr Marić.
U sali Skupštine opštine završena je sjednica na kojoj je odlučeno da se iz gradske kase Sindikatu Instituta za pomoć najugroženijim radnicima isplati 27,5 hiljada eura, za šta je dr Marić zahvalio svima u lokalnoj upravi.
Jadan narod koji tamo radi.
Svi znaju sta je rijesenje ali niko nista ne pokusavada ucini.
Prije dva dana sam dosao iz instituta..,Svaka cast pojedinim radnicima,terapeutima rade profesionalno ijako plate kasne ali pojedini radnici se ponasaju kao da ih neko ćera na prisilni rad,arogantni ne poznaju staru izreku“gost je uvijek u pravu“
Druze ako ti se ne radi posao ti ga ne radi nije ti kriv gost-pacijent sto ti tu radiš,kriv si sam-nevalja,trazi bolje ili radi kako treba.
Druga je priča u kakve sobe smeštanu radnike koji dolaze preko sindikata..,kao da dolazimo dzabe a suma je oko 55 e.za koju dobijamo najgori smestaj,najgore obroke (samo jedan primjer,kupus salata 10 dana uzastipno)
Sobe prljave,uzas,tarase po prst prasine,kreveti stari..,wc – ako ga dobro sami ne očistite (što je par nas uradilo) ne ulazite u njega tako lako.
Druga je prica sto vam čim dodjete naplate 15 e.na KOVID ijako je Drzava proglasila zvanicno da je EPIDEMIJA prestala-ne postoji..,hajde da i ovako uberemo malo para Ne mozete se nadati boljem dok ne postanete bar malo bolji,CASTI izuzecima koji rade za svaki primjer.
Na kranu kad bih poslao slike gdje sam boravio 10 dana mnogi bi rekli da tamo nijesam bio svonom voljom..,to je Blok A sobe od 100 do 121 uzas, rezervisan za sindikate .
Lako je tebi Mariću, tužbe radnika nisu krivnja nego opstrukcija od strane Vlade i Abazovića u korist mentora Ž.Rakčevića!Dritan je odlučio ubiti Institut S.Milosević.
Tužbe radnika nisu opstrukcija, nego odgovor na nerad ranijih menadžera i upravnih odbora, kojima je bilo važnije finansiranje DPS-a, nego da ispoštuju koeficijente i plate radnicima ono što im pripada.