Izložba posvećena grofu Savi Vladislaviću Raguzinskom otvorena je sinoć u foajeu Dvorane Park. Riječ je o dokumentima, crtežima, artefaktima koji su prvi put prikazani u Crnoj Gori.
Postavka je, nakon Petrograda i Beograda, izložena u Herceg Novom i obogaćena dokumentima iz bogate riznice crkve Svetog spasa na Toploj.
Autor izložbe je Republika Burjatija, koautor Branko Vukomanović, prevodilac Branko Gojković.
Velikan Sava Vladislavić korijenima je bio vezan za Hercegovinu i Boku. Ovaj dvorski savjetnik i carski diplomata, putopisac i veliki dobrotvor, nikada nije zaboravio svoje porijeklo, kazao je u ime grada domaćina Mirko Mustur, potpredsjednik Opštine Herceg Novi, i podsjetio na grofov značaj kroz istoriju a posebno kada je riječ o uspostavljanju rusko-crnogorskih odnosa u prvoj polovini 18. vijeka.
– Tokom čitavog života pomagao je pravoslavne manastire širom Balkana, prije svega u svom rodnom kraju. U znak zahvalnosti i sjećanja, u Herceg Novom je 2014. godine postavljen spomenik Savi Vladislaviću. Ovo obilježje ne nalazi se slučajno na pročelju crkve na Toploj – čuveni grof bio je donator hrama i svoju majku sahranio je na ovom mjestu. Kroz ličnost grofa Save Vladislavića ogledaju se istorija i brojne veze našeg i ruskog naroda, kazao je potpredsjednik Mustur i istakao da su ovakvi događaji značajni kako bi osvjetlili manje poznate činjenice povezane sa djelovanjem i doprinosom Save Vladislavića.
Koliko je grof Sava bio značajan u Rusiji u to vrijeme, i za srpski narod uz obale Dunava, toliko je bio važan i za ovaj naš kraj, kazao je arhijerejski namjesnik hercegnovski protojerej stavrofor Obren Jovanović, u ime organizatora Crkvene opštine Topaljsko hercegnovske.
– Uz sve njegove velike diplomatske misije, i kulturno i umjetničko mecenstvo koje ga je odlikovalo, grofa Savu je odlikovalo i to da je uvijek nosio otadžbinu u srcu. Tako je veliku brigu pokazivao za srpsko školstvo, i iz Rusije u Sremske Karlovce slao prve učitelje i udžbenike. Ono što je takođe važno naglasiti jeste da je grof Sava bio čuvar i zaštitnik pravoslavnog svetosavskog predanja. Jedini je Srbin koji je podigao grad s imenom Svetoga Save – Trojickosavsk na dalekom istoku Rusije, današnji Kjahti u Republici Burjatija u Ruskoj Federaciji – u njegovom središtu je bila crkva posvećena Svetome Savi Srpskom. Zdušno je pomagao crkve i manastire širom srpskih zemalja, a i mi se ovdje možemo pohvaliti sveštenim predmetima: Jevanđeljem, krstom, putirom i diskosom, koje je grof Sava darivao crkvi Svetoga Spasa na Toploj, za pokoj duše svojih roditelja, i za spas svoje duše – kazao je otac Jovanović i dodao da je riječ o jednoj od najznačajnijih ličnosti, nažalost nepravedno zapostavljene u sjećanju srpskoga naroda.
Život i djelo grofa Save Vladislavića Raguzinskog predstavlja jednu od najupečatljivijih biografija koja i danas zbunjuje kako svojom prostorno geografskom tako i intelektualno duhovnom raznolikošću, kazala je sekretarka za kulturu MPNKS Dobrila Vlahović.
Ona je istakla da je danas skoro nezamislivo da čovjek sa ovih prostora učestvuje u važnim istorijskim događajima kao što su pregovorima Rusije i Vatikana ili potpisivanju mira Rusije i Turske, a upravo takvo povjerenje i status uživao je grof Vladislavić.
– Povjerenje najpoznatijeg Romanova, Sava Vladislavić opravdaće nizom diplomatskih i društveno-političkih dostignuća, a takvi su između ostalih bili i osnivanje ruske obavještajne službe i regulisanje granice između ruskog i kineskog carstva. Bez obzira na visoke poslove u velikom carstvu, kao što su neke naše značajne ličnosti na velikim dvorovima, gubile vezu sa postojbinama, kod Save Vladislavića je uvijek postojala visoka svijest o svom porijeklu. Što je najvažnije, ta svijest je uveliko prevazilazila privatno patriotsko osjećanje i ona je uporno pokretala urođenu pragmatičnost grofa poklanjajući našoj istoriji dokaze o njegovom angažovanju za svoju naciju, Južne Slovene. Svjestan važnosti duhohovnih i društvenih temelja srpskog naroda u smutnom i teškom vremenu 18. vijeka, slao je sveštene stvari i crkvene knjige brojnim našim duhovnim ognjištima na kojima se plamen pravoslavlja održavao – kazala je Vlahović.
Direktor Uprave za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije Arno Gujon je istakao da nam često govore, ako želimo da postanemo svjetski moramo da se odreknemo sebe, svojih korijena, identiteta, da zaboravimo na svoje pretke jezik i kulturu, istoriju.
-To je pogrešan pravac, na taj način nikada nećete postati svjetski, već izgubljeni. Grof Sava Vladislavić je ostao svoj i radio velike stvari za ruski narod, za Rusiju i dokazao time da možemo da živimo u svijetu i imamo uspijeha. I to je važna poruka koju šaljem našim mladima u dijaspori i koji se pitaju ko sam i šta sam i da li mogu da pridonesem zemlji u kojoj živim i iz koje potičem. Sava Vladislavić je dokazo da može i jedno i drugo, ali pod jednim uslovom da ne zaboravimo ko smo i odakle smo i ostanemo vjerni sebi i svojima. To je jedini uslov da bi mogli da se otvorimo drugima. Dvadeset prvi vijek koji je dosta turbulentan na nivou identiteta nas obavezuje da se sjetimo tih ljudi koji su 350 godina unazad uspijeli to da realizuju – poručio je Gujon.
Dr Goran Komar, uz osvrt na istorisjke činjenice vezane za porodicu Vladislavić i istoriju tog doba, kazao je da je grof Sava prvi Sr6in iskazan u diplomatskoj djelatnosti velikog ruskog carstva i njegovih evropskih korespondenata.
– Vladislavići su se u životu Crkve prijavljivali u najtežim vremenima genocida nad srpskim narodom u našim gornjim zemljama, a to je ruskom dvoru i državnoj Arhivi moglo biti poznato (Nije mu zaludu mletački senat priznao plemstvo) – kazao je dr Komar.
Materijalno, ali i duhovno zaveštanje grofa Save Vladislavića nigdje nije tako veličanstveno sačuvano kao u Herceg Novom, o čemu svjedoče artefakti postavljeni na izložbi, kazao je koautor izložbe Branko Vukomanović, direktni potomak slavnog grofa.
– Pročitao sam hiljade dokumenata radeći na ovoj izložbi i izučavajući njegov životni put, ali niko ga nikada nije ga tako sažeto i sublimirano , na najjednostavniji ali silan i simboličan način opisao kao grof Apraksin, inače rođeni ujak cara Petra Velikog kada ga je 1703. godine u tvrđavi Šlisirburg predstavio svome caru – istakao je on.
Vukomanović je podsjetio na veličinu grofa Vladislavića, njegovu finansijku i političku moć.
Profesor Darko Tanasković, kroz prikaz „srpskog svijeta“ u modernom društvu, ističe da je moguće biti Srbin i svjetski čovjek, što je grof Sava Vladislavić nesumnjivo dokazao kroz spoj duhovnog i svjetovnog.
– Jedino u tom jedinstvu duhovnog i svjetovnog, a u našem slučaju srpskog i svjetskog mi možemo opstati. Zato je ova izložba i što više saznanja o čovjeku kakav je bio grof Sava Vladislavić Raguzinski, ljekovito, upućujuće i usmjeravajuće, prije svega na mlade srpske generacije. Od znanja o samome sebi možemo stići do spoznaje kakva nam je potrebna. Svi oni koji smatraju da mogu da budu svjetski ljudi, a da ne znaju ko su i šta su i šta su im koreni, oni lutaju – smatra prof. Tanasković.
Ova izložba je veoma značajna i nije srazmjerna veličini podviga čovjeka čijoj je uspomeni posvećena i ona je urađena veoma pomno uz mnogo istraživanja, primjetio je on.
U muzičkom dijelu programa nastupili su solista Milica Milanović uz klavirsku pratnju Dejana Krivokapića.
Organizatori programa „Dani grofa Save Vladislavića Raguzinskog“ su Crkvena opština Topaljsko-hercegnovska uz pokroviteljstvo Uprave za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu, Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije i podršku Opštine Herceg Novi, Javne ustanove kulture „Herceg Fest“ i Generalnog konzulata Republike Srbije u Herceg Novom.
