Crnogorska narodna nošnja jedan je od najprepoznatljivijih simbola kulturnog nasljeđa Crne Gore, poznata po raskošnom zlatovezu, elegantnom kroju i bogatim detaljima. Nekada su je izrađivale žene na selima i vješte terzije od najfinijih materijala, dok je danas vještina njene izrade i ukrašavanja zaštićena kao nematerijalno kulturno nasljeđe Crne Gore.
Ljiljana Antovska iz KUD-a Igalo osoba je koja s velikom ljubavlju i posvećenošću čuva tradiciju, istoriju i kulturno nasljeđe crnogorskog naroda, posebno kroz očuvanje narodne nošnje i folklora.
Antovska ističe da svečana crnogorska nošnja postoji još od vremena Crnojevića, od 15. vijeka, te da je tokom istorije predstavljala simbol identiteta, dostojanstva i snage naroda. Poseban značaj dobija u vrijeme Petra II Petrovića Njegoša, kada se dodatno njeguju njena ljepota i raskoš.
Žensku nošnju karakterišu sklad boja, bogati vezovi, svilene tkanine, srebrni pojas — ćemer, kao i prepoznatljiva crnogorska kapa. Muška nošnja obuhvata dimije, džamadan, dolamu i trombolos pojas, a svaki dio ukrašen je srmom i ručnim vezom.
Govoreći o radu s djecom u folkloru, Antovska naglašava da djeca kroz igru i pjesmu uče o tradiciji, kulturi i poštovanju drugih.
-Folklor nije samo igra, to je timski rad, disciplina, druženje i ljubav prema svom nasljeđu. Kada djeca zavole folklor, teško ga napuštaju. Kroz folklor uče kulturu, stiču prijateljstva i razvijaju osjećaj pripadnosti i zajedništva, poručila je Antovska.
Ona je na kraju istakla da su folklor i narodna nošnja bogatstvo svakog naroda i važan dio zajedničke prošlosti, koji povezuje ljude bez obzira na različitosti.
