U okviru takmičarske selekcije dugometražnog igranog filma na Kanli kuli prikazana su dva filma “Živi i zdravi” reditelja Ivana Marinovića i “Šalša” Dražena Žarkovića.
U filmu “Živi i zdravi” pratimo budući bračni par koji raskida 48 sati pred svadbu. Ona shvata da ne želi da provede čitav život sa pasivnim tipom koji nema svoje ja i koji je opterećen onim što će njegovi roditelji reći. Oni ne pristaju na raskid vjeridbe, pogotovo otac, za kojeg bi bila velika bruka da se svadba ne desi. Zbog dogovora njegovog oca i mlade, svadba će se održati, a na svadbi sve što treba da krene naopako, krenuće.
Kako je kazao reditelj i scenarista Marinović na konferenciji za novinare, film je od svoje premijere u Talinu prikazan na mnogim festivalima i konačno došao do filmskog festivala u Herceg Novom, grada bez čije podrške, filma vjerovatno ne bi ni bilo.
-To je film ovoga grada i bila mi je namjera da on bude posveta njemu, da ga prikažem na nekom romantičnom nivou, onako kako ga ja doživljavam. Film je određen kao komedija, ali je ta dramska priča možda jača od komične. Svi problemi koje junaci proživljavaju dolaze iz tame, iznutra, oni nisu uslovljeni nekim spoljnim faktorima, ekonomsko-političko- ratnim, to su njihove projekcije koje proizvode njihovu enormnu patnju. Film doživljavam kao komediju katastrofe, mislim da će se na kraju tako i prepoznati. On je nekim generacijama možda bliži u tom emotivnom smislu, ali ima jedan uzrast gdje se nalazi granica doživljaja, što je vezano za identifikaciju sa tom problematikom, tako da je meni super da postoje različita čitanja, kazao je Marinović.
U glumačkoj ekipi su Tihana Ćulafić, Goran Slavić, Goran Bogdan, Mirjana Joković, Momo Pićurić, Dragana Dabović, Snježana Sinovčić Šiškov, Dejan Đonović, Nikola Ristanovski i drugi.
Lik Momira – mladoženje, poslušnog i dobroćudnog momka koji želi svima da udovolji kako ne bi narušio svoju harmoniju dosadašnjeg lagodnog života, tumači Goran Slavić, koji je kazao da se njegov lik od samog starta ne pita sa svojom glavom.
-Prije neki dan sam razmišljao, jedine dvije normalne osobe su majka i donekle moj lik, ostalo je sve ludo, svi su sa nekom dijagnozom, jer oni gledaju da uspostave onu moralnu vertikalu, da budu iskreni, otvoreni, da nude ljubav, a drugi su u nekim šablonima i u tom nekom njihovom ludilu pokušavaju da izvuku maksimum iz tih odnosa. Film je po mnogo čemu specifičan, a za mene je posebno važan, jer je to moja prva glavna uloga. Neizmjerno sam zahvalan Ivanu što mi je pružio priliku da pokažem šta mogu i umijem, i mislim da je publika to prepoznala. U Puli mi se desilo nakon projekcije da me ljudi zaustavljaju na ulici i zovu „Momo“, tako da je ovaj film donio dosta dobrih i pozitivnih stvari, istakao je Slavić.
Glumac Sejdo Alijaj, koji je takođe prisustvovao konferenciji, duhovito je kazao da je tu samo u svojstvu fikusa.
Drugi film koji je prikazan u sklopu takmičarske selekcije dugometražnog igranog filma je horor komedija “Šalša” hrvatskog reditelja Dražena Žarkovića, koji će publiku sigurno podsjetiti na satirični horor Poslednji Srbin u Hrvatskoj, a ono što ih definitivno povezuje su antinacionalistička poruka i gladni zombiji. Šalša nudi širok spektar likova koji kroz urnebesne stereotipove i humor preslikava zemlju (ili zemlje) u kojima živimo.
Kako je kazao reditelj Žarković, nacionalizam nije nešto što ulazi na velika vrata, već nešto što je stalno tu i to je najtragičnije.
-Mene kao oca troje djece koji su na pragu životnog puta prilično frustrira i tjera u očaj ta činjenica da smo stalno na ivici nekog regionalnog sukoba. To me motivisalo da napravim ovaj film i da budemo malo bezobrazni, da ne ostanemo nikome dužni, da prozovemo sve redom. Horor filmove ne gledam od puberteta, pogotov taj podžanr zombi, odnosno horor komedije, koji je prilično delikatan i teško je postići balans, zato smo se najviše bavili i mučili postizanjem nekog tona. Zombiji mogu biti metafora za mnogo toga, što obično i jesu, u našem slučaju smo ih (zlo)upotrijebljeni za satiru, kazao je Žarković.
Čim mu je ponuđeno da igra u ovom filmu glavni glumac Momčilo Otašević je pomislio da to može biti dobra zabava.
-Snimao sam seriju u tom periodu i izmolio da me puste par dana da radim, međutim, onda sam shvatio da moram držati jednu liniju konzistentnosti cijelog filma, a pustiti da situacija i druge stvari budu duhovite i smiješne. Trebalo ga je držati zbunjenog, stravljenog, u mraku i sa njegovim problemima, sa komunikacijom i diskomunikacijom, rekao je on.
Otašević se osvrnuo i na situaciju u crnogorskoj kinematografiji.
-Bogu hvala ima mladih reditelja, pisaca i glumca, i konačno se kod nas događa nešto. Vjerujem u crnogorski film, vjerujem da se može bolje, a kada su u pitanju koprodukcije, to me najviše čini srećnim, jer jedni bez drugih teško možemo. Kad se svi udruže i kada se sve sklopi, svima nam je lakše i bolje, a razumijemo se, čini mi se, da nam titlovi ne trebaju, navodi Otašević.
Koscenaristkinja filma Maja Todorović je, kako je kazala, ušla u priličnoj kasnoj fazi i zbog toga joj je zadatak bio prilično izazovan, da se brzo upozna sa materijalom, da ga usvoji I unese neke izmjene koje su bile u smjeru onoga što je film trebalo da postane.
-Nije mi mentalitet bio dalek, zato što mislim da je cijelo naše primorje dosta slično. Prokopala sam sve što znam i jedini mogući problem je mogao biti, kada je ovaj žanr u pitanju, nalaženje granica, da se ne ode u neki treš, u kič, već da se zadžimo na nečemu što će biti duhovito, ali stilski ujednačeno i sa mjerom, kazala je ona.
Todorović je naglasila da je smisao filmova da ih publika i gleda i to ne samo festivalska, već i bioskopska.
-Mislm da je poslednjih nekoliko godina fokus kinematografije otišao u potpuni art i pravljenje filmova bukvalno po receptima za festival, koji završavaju sa malim brojem gledalaca u bioskopima. Mislim da je krajnje vrijeme da se nekako vrate filmovi koji su narativni i zabavni i koje bi publika željela da gleda, zaključila je Todorović.
Na današnjoj konferenciji za novinare svoje filmove su predstavili i David Šipka, reditelj filma “Dug”, reditelj flma “Razglašena” Blaž Andrašek i crnogorska rediteljka Tamara Pavićević sa filmom “Ništa lično, tata” koji su prikazani u okviru takmičarske selekcije studentskog filma.
