Kratkometražni film „Sanatorium”, treći iza kojeg stoji Novljanin Mitar Mišo Terzića, započeo je uspješan festivalski život i do sada je dobio nominacije na festivalima Hollywood Stage Script Festival i Sweden Film Awards.
Film je nastajao tokom dužeg vremenskog perioda, kaže Terzić, koji potpisuje scenario i režiju dok je muziku komponovao Novljanin Boris Golubović.
– Specifičnost ovog projekta je da je čitav film urađen fotografskom a ne filmskom kamerom. Ispričan je u fotografijama koje su editovane i kojima je dodat zvuk i muzika. Traje nesto manje od 20 minuta. Ova tehnika je rijetka i koliko ja znam postoji samo još jedan igrani film urađen na ovaj način, i to je kultni film „La Jetee“ reditelja Krisa Markera iz 1962 godine – objašnjava on.
Hollywood Stage Script Festival omogućava da izabrani projekti dopru do hiljada gledalaca i donosilaca odluka širom svijeta. Njeguju različitost i cijene autentične perspektive, podstičući radove koji odražavaju kulturno bogatstvo, inovativno pripovjedanje i hrabre, pomjerene narative.
Podsjetićemo, Terzićevi filmovi prikazani su i nagrađivani na više od 20 međunarodnih festivala, u Kanu, Osaki, Berlinu i Vankuveru. Na žalost, do sada nisu uvršteni u program Hercegnovsog filmskog festivala. Njegovo ostvarenje „Ćakule sa Feliksom“, usko povezano sa filmskom i fotografskom istorijom našeg grada, posvećeno legendarnom fotografu Feliksu Laforestu u svijetu je višestruko nagrađivano.
Važno je istaći još jedno uspješno Terzićevo predstavljanje. Po drugi put učestvovao je i na Trećem međunarodnom bijenalu fotografije u Kini u Kuanžou (Quanzhou, Huaguang). Organizatori najveće platforme za fotografiju na svjetu, objavili su da je konkurencija bila iz 140 zamalja, a dvije snažne tematske riječi bile su „Prisustvo i metode“.
Naglašeno je da organizatori bijenala ne teže sofisticiranim konceptima, ni pretencioznim teorijama, već pozivaju na „prisustvo“ slike – da se osjeti duh Kunažoa, pukotine mosta Luojang, nostalgija migranata, snaga i nada lokalnog stanovništva, kao i susret mašinskih algoritama i ljudske percepcije. Za njih fotografije nikada nisu hladni zapisi stvarnosti.
Svaka zabilježena scena predstavlja živo tkivo grada i isječak vremena. „Metod“ vide kao ključ razumijevanja svijeta – bilo kroz sporu, tradicionalnu fotografiju, eksperiment sa vještačkom inteligencijom, porodična sjećanja ili međukulturne vizuelne izraze.
