Olivera Doklestić uputila je otvoreno pismo predsjedniku Milu Đukanoviću, premijeru Zdravku Krivokapiću i ministarki zdravlja dr Jelena Borovinić Bojović u kojem traži da se se obustavi slanje pacijenata iz Herceg Novog u barsku bolnicu radi liječenja od kovida. Pored toga, traži da se oformi stručna komisija za preispitivanje načina rada zaposlenih sa aparatima sa kiseonikom, NIV-om, i respiratorima, utvrdi činjenično stanje. Doklestić pozova na odgovornost lice za koje se ustanovi nesavjesan, nemaran ili nehuman rad, te da komisija preispita uzroke smrti svakog preminulog pacijenta u barskoj bolnici.
Pomen na odlazak u barsku bolnicu u Herceg Novom izaziva paničan strah kod zaraženih, a ljutnju i bijes kod porodica i prijatelja bolesnika. Strah, jer je veliki broj zaraženih korona virusom koji su umrli u barskoj bolnici ili su prošli užasno loš i krajnje nesavjestan tretman. Bijes i ljutnja jer želimo, a nismo dobili niti dobijamo odgovore na posljednje pitanje o našima milima, rođacima, prijateljima, kako su skončali i da li se to moglo izbjeći da je tretman sa njima bio bolji ili drugačiji.
Tražimo odgovore i na pitanja: ima li odgovornosti osoblja u barskoj bolnici, za umiranja u koja sumnjamo? Ima li savjesti za ishode u nesavjesnom tretiranju bolesnika? Ima li ičije odgovornosti zbog neznalačkog i aljkavog odnosa prema pacijentima ili zbog neispravnih aparata za kiseonik? Hoće li se iko od zvaničnika u Crnoj Gori, i u zdravstvenom sistemu Crne Gore, zapitati i zamisliti šta se to događalo u toj bolnici, kako su ljudi stihijski umirali? Zašto se bunila porodica Kruta i ko se to uplašio od njihovih zahtjeva? Mogu li porodice Vukčević, Želalić, Todorović, Vasiljević i mnoge druge da dobiju nešto više od šturog izvještaja o preminulom? Običnim riječima izgovoreno, nije dovoljno samo prikopčati pacijenta na kiseonik, na respirator, treba provoditi stalnu brigu, kontrolu i liječenje bolesti.
Ljudi postaju samo statističke brojke i ništa više. Većina se olako prepušta greškama sistema, potpuno lišena vjere u pravni i zdravstveni sistem. Možda Vi možete da se pomirite s činjenicom da je sve takvo–kakvo je i da ne može bolje.
Ja ne mogu, zbog svih njih koji su nas zauvijek napustili, a zaslužuju malo pieteta i ne mogu zbog onih za koje sam saznala desetine loših okolnosti, koje su prethodile njihovim umiranjima. Oni, preminuli, zaslužuju odgovore, navedeno je između ostalog u otvorenom pismu Olivere Doklestić.
