Dan je žalosti i sjećanja na sve preminule od korone, na one koje nismo ispratili kako smo navikli, na sve koji nam nedostaju. I dan je u kome nas ovo sjećanje tjera na razmišljanje, između ostalog o onome što se u vrijeme vladavine nevidljivog, a čini se još svemoćnog virusa, promijenilo. Promijenili smo uglavnom sve, od načina na koji se pozdravljamo sa poznatima i kako prolazimo pored nepoznatih, kako djeca uče a odrasli rade, kako i gdje kupujemo, odlazimo kod ljekara, kako slavimo… I kada se učini da ništa više nije niti će biti isto, začuje se onaj glas da će prije ili kasnije kriza ipak proći, a šta će od onoga što zovemo normalnim životom ostati sačuvano, zavisiće od opet od nas. U svakom slučaju biće to neki novi početak.Neka onda sa ovim bolnim iskustvima i sjećanjima bude promišljeniji i bolji, i za ljude i za prirodu, od svih dosadašnjih. Dobro jutro, dragi naši, dobro jutro, Herceg Novi!
