Čini se kao da u malim gradovima vrijeme ne žuri. Sve se izgovara sporije, razgovori traju duže, kao da se život još odvija nekim prirodnim ritmom, kako treba. Ispod te slike koja se stiče na prvi pogled u svakom od nas jedan mali svemir: neka nada, radost, tuga, ljubav, briga, buka, tišina, nešto za šta želimo da što prije prođe i ono za šta želimo da što duže traje. Smjenjuju se u svemu početak i kraj, a onda stigne i trenutak kada shvatimo da i nije toliko važno koliko je grad veliki. Važno je koliko života prihvata i kako nam daje osjećaj da baš njemu pripadamo. Herceg Novi taj osjećaj pripadnosti probudi tako da ga je nemoguće zaboraviti.
Dobro jutro, Herceg Novi!
