Novi jutros, umiven svjetlošću, licem okrenut nebu i moru, svakim kamenom naš i neponovljivo svoj. Lijep. A slike koje mame pogled mijenjaju se kao u kaleidoskopu. Vijugava linija obale, skale, trgovi, krovovi, škure, poneki galeb i ponešto što nedostaje, što nalazimo samo u mozaiku sjećanja. I onda, kao da premotavamo film unazad, zažmurimo i vidimo grad kakav je nekada bio, vratimo se na neka mjesta i u vrijeme koje je ostalo zapisano u nama, a na javi ga odavno nema. Ali, sjećanja se kao i san brzo rasipaju, ostaje samo misao da gradove koje volimo gradimo i uspomenama i željama.
Dobro jutro, Herceg Novi!
