Začulo se gugutanje golubova, pa su se odnekud oglasili vrapci, a galebove smo samo vidjeli. Daleko, nad zalivom. San, kakav god da je bio raspršio se. Ostalo je tek sjećanje na njega. Nekome je zbog toga zatitrao osmijeh oko usana a neko se suočio s mišlju – šta znači ono što je sanjano. Ali i jedno i drugo brzo se povuklo pred utiscima novog novskog jutra obučenog u modrinu , zaogrnutog udaljenim glasovim ljudi, zvucima života koji uprkos svemu nastavlja da teče u malom zalivskom kosmosu u kojem je sve po mjeri lijepog, dobrog i čovjeka. Dobro jutro, dragi naši, dobro jutro, Herceg Novi!
