„Generacijo moja, igrajmo, sanjajmo, volimo, pjevajmo, putujmo….“ tako je glasila jedna od poruka koju su večeras uputili maturanti OŠ „Milan Vuković“ na proslavi koju su u Gradskoj kafani organizovali u čast završetka osnovne škole.
Svaki djelić parka Boka večeras je odisao ljepotom izuzetnih kreacija malih maturantkinja i ozbiljnošću njihovih pratilaca, drugara iz klupe. Njih 84 ponosni što su večeras zajedno, na kraju jednog poglavlja odrastanja, roditelji i porodice što su na put izveli svoje malene ljude, a učitelji i nastavnici što je stasala još jedna generacija oplemenjena znanjima koja su im prenijeli.
Uz aplauze, krenuo je defile a potom i proslava koja je sa nestrpljenjem iščekivana.
Poznanstvo dugo devet godina, a sa pojedinima i duže, od vrtića, ne može se tek tako lako završiti izlaskom iz klupa osnovne škole, priča nam maturant Filip Vučurović.
– Čudan je osjećaj večeras, dugo smo godina skupa. Od početka smo se odlično slagali i bilo je veoma zabavno. Ima i malo i tuge, ali ništa pretjerano jer ovo je kraj samo jednog poglavlja u našem životu. Ima za nama mnogo uspomena, i dobrih i loših, dječijih nestašluka koje smo pravili i mnogo zanimljivih događaja, kazao nam je Filip.
Dok se sabiraju uspomene, ipak je od svega najvažnije s kim si dijelio prve godine djetinjstva, priča nam maturant Luka Šumar.
– Nedostajaće mi društvo i druženje koje smo imali. Sve su to uspomene koje ćemo pamtiti. I kada odrastemo pa se opet sretnemo, sjećaćemo se svega toga, kazao je Luka i uputio poruku generaciji.
– Pratite svoje snove, radite ono što najviše volite i budite najbolji u onome što radite!, ističe Luka.
Direktorica Mare Vujinović kazala je da lijepu i dobru generaciju učenika ispraćaju na nove životne staze, u srednju školu gdje će, vjeruje, biti jednako uspješni.
– Na putu izgradnje svoje ličnosti, budite prije svega ljudi i nemojte vjerovati nikome ko vam kaže da poštenje, čestitost i ljudskost ne vrijede. One će vrijediti u svim vremenima kao što je oduvjek i bilo. Biti učen nije isto što i biti prosvjećen. Učenost je pojedinačna stvar svakog od nas, ali prosvjećenost je nešto što stvaramo iznutra, svjetlost koja obasjava naš duh. Tim putem trebate krenuti, putem čojstva koje je na najljepši način definisao Marko Miljanov Popović a to je kako braniti drugoga od sebe. To sažima u sebi mudrost šta je to prihvatanje različitosti, tuđe greške, razumjevanje i praštanje. Nosite ljubav u srcu jer to je prosvjećenost, a učenost je u poređenju sa tim uži pojam, kazala je direktorica Vujinović i istakla da ih nisu učili samo knjiškom već i pedagoškom znanju a to je da budu dobri ljudi i u sebi gaje čovječnost.
Zajedno su prošli lijepe i manje lijepe trenutke, od smijeha i radosti do suza i drugarskih svađa, kazala je predstavnica IX1 maturantkinja Jelena Kordić.
– Pamtićemo svaki dan pun šale, svaki izlet pun smijeha, svako kritiku i dobronamjeran savjet. Učiteljica Dušanka Zambelić naučila nas je prvim slovima, a razredna Biljana Martinović je ostavila neizbrisiv trag u našim životima. Naučila nas je važnim životnim lekcijama i proširila naše znnje. Moja generacijo, sanjajmo, igrajmo, putujmo, volimo, učimo, želimo jer početak svakog uspjeha je želja, reče naša razredna Biljana Martinović, kazala je maturantkinja Jelena.
Prebrzo je prošlo devet godina, kazala je maturantkinja Lana Martinović u ime IX2 i dodala da su večeras srećni jer su svi na okupu, ali i pomalo tužni.
– Vidim sve one ljude sa kojima sam od prvog razreda, svako poseban na svoj način i još posebniji kao cjelina. Ta cjelina je devet godina zajedno rješavala zadatke, razmjenjivala ceduljice, prepisivala testove i uvijek bila tu za svakog pojedinca. Možda je to zbog neraskidivih veza koje su se u međuvremenu isplele ili sličnih interesa, ali u oba slučaja vi ste dragi profesori i učitelji oni koji su od nas stvorili složno odjeljenje, ali prije svega dobre drugare. Sjećamo se početaka, od tada smo se promjenili, a nakon korone opet morali upoznati jedni druge, ali nije nam to smetalo. Tada smo shvatili koliko značimo jedni drugima, kazala je Lana i posebno zahvalila razrednoj Tanji Radanović koja im je svojom dobrotom opraštala svaki nestašluk.
Prvog septembra prije devet godina sa rančevima na leđima, koji su bili veći od njih, ušetali su u priču koju će prepričavati godinama, kazala je maturantkinja Jelena Tomašević, predstavnica IX3.
– Kada do ovih govora dođe, uglavnom se pominju nestašluci i lomljenje klupa, ali toga kod nas nije bilo. Mi smo bili mirni, pa možda zbog toga i pomalo dosadni. Zato smo ove godine htjeli da razbijemo tu monotoniju i prvi put pobjegli sa časa matematike, kazala je Jelena i kroz osmjeh dodala da se neće ponoviti.
– Hvala vam što ste nas naučili da gađamo u koš, razlikujemo biljke, izrazimo umjetničku stranu, da se snađemo na karti svijeta i da pišemo hemijske reakcije, da je sila akcije jednaka sili reakcije i da english and italiano non sono difficult, da matematika nije bauk, kazala je Jelena i zahvalila razrednj Mirjani Rašović što ih je naučila kada se koja bitka u istoriji desila i zašto, ali i kako da se bore sami kroz život.
Maturanti OŠ Milan Vuković, srećno!
