Čak sedam decenija Desanka Maksimović bila je jedna od najjčitanijih pjesnikinja svih generacija na našim prostorima, najprevođenija i ona uz čije su stihove stasavale generacije i učile o ljubavi, toleranciji, rodoljublju – riječi su kojima je počela priča o velikoj pjesnikinji Desanki Maksimović na sinoćnjoj akademiji održanoj u Institutu „Dr Simo Milošević“. Svečanosti je prethodilo otvaranje izložbe fotografija i dokumenata iz fundusa Zadužbine ove pjesnikinje u Beogradu, a programi su dio dvodnevne manifestacije organizovane u susret obilježavanju 125 godina od njenog rođenja, kao i oktobarskih Dana opštine Herceg Novi.
Stihovi Desanke Maksimović su svojevrsni „pasoš“ sa kojim se prolazi kroz vrijeme i prostor, a ljude čini i mladima i zaljubljenima, sjetnima zbog svjesnosti neizbježne životne prolaznosti, kazala je predsjednica SPKD Prosvjeta Olivera Doklestić.
– Oživjećemo njen duh, na kratko, ovim književnim omažom, a sve nas vratiti u vrijeme njenog stvaranja i njenog boravka u Igalu. U narednoj 2023. navršava se 125 godina od rođenja naše velike pjesnikinje Desanke Maksimović i 30 godina njenog upokojenja. SPKD Prosvjeta ovih oktobarskih dana, kada inače obilježavamo datum rođenja našeg književnog velikana nobelovca Iva Andrića, dostojno njegovom imenu, slavimo i njegove književne prijatelje, koji su življenjem ili djelom, kao i on, vezani za Herceg Novi. Ovog oktobra slavimo Desanku Maksimović, pjesnikinju našeg odrastanja, ljubavi, radosti, sjete, prolaznosti, počasnu stanovnicu Igala, koja tu, u parku Instituta ima svoj spomenik, rad vajara Nikole Nikše Kosića. Naš je osnovni zadatak organizovanje naučnog skupa njoj u čast, upravo u Andrićevom domu, da bi u idućoj godini objavili zbornik radova sa ovogodišnjeg naučnog druženja i tako dajemo doprinos sjećanju na nju i njeno slavno ime, kazala je Doklestić.
Podsjetila je da nije slučajno mjesto održavanja akademije u Institutu „Dr Simo Milošević“ već sasvom promišljeno kako bi se okupili na mjesto koje je bilo njeno oporavilište.
– To je bilo njeno drago mjesto u koje je dolazila da povrati snagu i životnost, ali i da svoju umjetničku dušu odmori u ljepoti ambijenta i uz ljude koji su danonoćno bili sa njom u tom njenom poznom životnom dobu. Ujedno, sjećanjem na Desanku Maksimović i na Iva Andrića, SPKD Prosvjeta, podsjeća i na svojih 20 godina postojanja u Herceg Novom, koje je za svoj obrazovni i kulturni put izabralo oživljavanje sjećanja na književnike koji su rođenjem, životom ili povremenim boravkom, dali književni i umjetnički pečat našem gradu. Uz Desanku treba da spomenemo ime Velizara Boškovića, profesora i književnika, Desankinog ličnog prijatelja, odličnog poznavoca njenog stvaralačnog opusa. Ovdje u Novome, poput pčela koja sleću na cvijeće, znameniti pisci u ljepoti prirodnog ambijenta sakupljaju polen svoje umjetnosti, dobijaju nadahnuća, koja potom, vrcaju i pretaču u med svoja umjetnička djela, kazala je Doklestić.
Nema boljeg mjesta u kojem treba ponovo govoriti o Desanki Maksimović od Igala i Herceg Novog u koji je dolazila čak 14 puta, kazala je na početku besjede prof. dr Svetlana Šeatović, upravnica Zadužbine Desanke Maksimović u Beogradu. Govoreći o stvaralaštvu velike pjesnikinje, Šeatović je istakla da su misao o prolaznosti čovjeka i trajnosti unutrašnjih rana emocionalno i misaono jezgro pjesnikinje iz kojeg se razvijaju pjesme o ljubavi, smrti, vjerovanjima, istoriji, sudbini čovjeka na Balkanu, prirodi…
– Pjesnikinja sa preko 70 knjiga od čega je preko 50 zbirki pjesama i još bar 20 izbora, istinski je fenomen naše kulture i književnosti. Javila se u srpskoj književnosti uporedo sa avangardistima, u periodu oštrih knjiških obračuna i polemika. Na pjesničku pozornicu istupila je lirikom koja nije bila radikalno drugačija u odnosu na prethodnike ali je slijedila impuls sopstvene pjesničke prirode. Zato je bivala, od tada pa sve do svojih poznih pjesničkih zbirki, često smještena na razmeđi tradicionalnog i modernog poetičkog obrasca… Recepcija njenog pjesništva takođe je fenomen srpske književnosti 20. vijeka. Bila je gotovo 70 godina jedna od najčitanijih pjesnikinja u svim generacijama, bez obzira na modernost i aktuelnost. Prepoznavanje njene modernosti dolazi decenijama kasnije, istakla je prof. dr Šeatović.
Kako je između ostalog kazala prof. dr Šeatović, Desanka Maksimović nije dovoljno proučena.
– Iza nje je nesumnjivo ostala ogromna rukopisna građa koja se nalazi u vlasništvu Zadužbine Desanke Maksimović, kao i njene prepiske i različite verzije pjesama. Ona je naša najpoznatija i najprevođenija pjesnikinja kojoj vrijem nije ništa oduzelo. Naprotiv, ona je živa u naučnim i najširim čitalačkim krugovima kao nka vrsta tihog i nenametivog pjesničkog oblika. Dok je u prvim zbirkama mnogo bliža modernstima i slobodnom stihu, a potom socijalnoj literaturi tridesetih, Desanka Maksimović je u poslijeratnom periodu usmjerena na dječiju poeziju i rodoljubivo pjesništvo, a od sredine šezdesetih prilazi struji koja se vraća našim korjenima. Međutim, njeni poetički postupci potpuno su drugačiji od njenih tadašnjih savremenika. Ona uranja u tradiciju sa čvrstim osloncem u modernom jeziku i izrazu. Možda je baš zato što nije najznačajnije odražavala žarove stare književnosti ona bila i popularnija u najširim čitalačkim krugovima, kazala je prof. dr Šeatović.
Razumjeli su je na svim jezicima svijeta, a u ranijim tuačenjima, često je bila poređena i sa Brankom Radičevićem.
– Istraživanje Vladimira Jovanovića je pokazalo da više od 175 njenih pjesama izvedeno uz muzičku pratnju, dok su 43 muzička stvaraoca komponovala za tekstove ili dijelove tekstova Desanke Maksimović. Ukupno 117 pjesama je muzički obrađeno do 2001. godine. Zanimljivo je da su najviše pažnje privukle pjesme iz njenih prvih zbirki iz 1924. i 1932, godine. Treba li više dokaza o lirskoj suptilnosti, autentičnosti i lirskom glasu Desanke Maksimović? Ako je lirika svoje prve korake pravila uz muzičke taktove, onda je ovaj mali diskurs u muziku pokazao da je Desanka Maksimović iskonski liričar prethodnog vijeka koji je imao potpuno svoj tok u koji su se ulivale rijeke i riječice različitih pravaca, kazala je prof. dr Šeatović.
Na stihove njene pjesme „Ozon zavičaja“ muziku je komponovao Dejan Despić, a sinoć na akademiji izvela prof. klavira Danijela Seferović. Uz nju, nastupila je i pro. klavira Anita Zloković, stihove je čitao glumav Danilo Babović kao i učenik petog razreda OŠ Dašo Pavičić i ljubitelj poezije Desanke Maksimović Luka Radonić koji je govorio pjesmu Talasanje mora.
Uz ljubitelje poezije i proze Desanke Maksimović, akademiji je prisustvovao i konzul Republike Srbije u Herceg Novom Mićo Rogović, poslanica i odbornica Tamara Vujović i sekretar Skupštine Dejan Radonić.
Programi u čast Desanke Maksimović biće nastavljeni danas kada će u Kući nobelovca Iva Andrića biti održan naučni skup na temu „Desanka Maksimović, zavještanje srca, između zemlje, neba i mora“. Učestvovaće članovi Zadužbine Desanke Maksimović, profesori doktori nauka književnosti: Svetlana Šeatović, Zorana Opačić, Đorđe Despić, Jovan Delić, Miloš Kovačević, Boško Suvajdžić, Bojan Đorđević, Aleksandar Jerkov, Slavko Petaković, Siniša Jelušić, Aleksandar Milanović, Goran Radonjić, Marija Terzić, zatim profesori književnosti i pjesnici iz Crne Gore i okruženja, kojima je zadatak da oslušnu sadašnja književna i jezička bilâ u Crnoj Gori i mjesto naše pjesnikinje: Slobodan Čurović, Gorčin Slađan Bogojević, Tamara Komar, Mare Vujinović i Zdravka Babić. Početak naučnog skupa je u 9:30.
Organizatori programa su Srpsko prosvjetno i kulturno društvo Prosvjeta Herceg Novi u saradnji sa Zadužbinom Desanke Maksimović u Beogradu, a uz podršku Opštine Herceg Novi, Sekretarijata za kulturu i obrazovanje, Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije, Uprave za dijasporu i Srbe u regionu, kao i prijatelja manifestacije.
