Svečana akademija posvećena jubileju 1000 godina oltara i 200 godina od izgradnje crkve Polaganja Rize Presvete Bogorodice održana je u Domu kulture u Bijeloj, nakon dočeka patrijarha srpske pravoslavne crkve Porfirija i osveštenja krsta na mjestu gdje će se graditi saborni hram posvećen Sretenju Gospodnjem.
Predsjednik Opštine Stevan Katić, uz riječi dobrodošlice, kazao je da je Herceg Novi imao čast koja se malo kojem gradu pružila dva puta, da opet dočeka i bude u prisustvu patrijarha srpskog Porfirija.
Herceg Novi, kako je istakao, sa radošću dočekuje svoje arhijereje, jer je to za sve građane blagoslov i potvrda da su na pravom putu, onom kojim je hodio Sveti Sava, čiji orden grad nosi sa izuzetnim ponosom.
– Za Herceg Novim je skoro šest i po vijekova tradicije u koju je duboko utkana svjesnost o vjeri i njenom očuvanju, o srpkom jeziku i našem ćiriličnom pismu, o kulturnim i istorijskim postignućima, o vrijednosti naših zadužbinara i slavnih prethodnika. Herceg Novi ima svoj datum osnivanja i ovaj značajan jubilej od 640 godina proslavili smo zajedno sa Patrijarhom prije dvije godine prilikom njegovog prvog dolaska u naš grad. Kao važan i značajan dio Herceg Novog, izdvaja se Bijela, a ovo su bez sumnje dva dana najveća za Bijeljane i sve nas – naveo je on.
Dva velika jubileja koja grad obilježava danas, kako je rekao Katić, znak su odanosti vjeri i istrajnosti, bez obzira na izazove koji su prijetili.
– Uz blagost da časni krst za gradnju novog, bijeljanskog sabornog hrama u slavu Sretenja Gospodnjeg, osveštaju njegova svetost patrijarh srpski Porfirije i njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit, Joanikije, dajemo novi zavjet Gospodu i amanet onima koji dolaze poslije nas. Bijela je od davnina davala i daje sveštenička imena koja su na ponos svom narodu, od Popovića, Šerovića, Zlokovića, Ercegovića i mnogih drugih, do današnjih sveštenika. Iz Bijele potiču svjetski priznati pomorci i kapetani – Petar Želalić pravoslavac koji ima čin malteškog viteza, knez Marko Zloković nosilac velike zlatne medalje za bitku u Atini. Ona je mjesto zadužbinara koji su svoje dobro ostavili svom narodu. Zato znajte da Bijela zna svoje korijene, zna svoju tradiciju, čuvaju je i štite – kazao je predsjednik Katić.
Dr Goran Komar je kazao da je crkva u Vali najsretniji primjer kolektivnog saborskog sačuvanja srednjovjekovne starine na početku XIX vijeka i da je to djelo bez sličnog primjera u Boki.
– Ono je po svojoj prirodi sintetički istorijiski opit i restitucija istitucionalne državno-crkvene tradicije srpskog naroda. Sačuvane apside stare crkve u Vali nije rezultat sretnog slučaja ili refleksnog uzdržanja pred uzvišenim svetim slikama u njenoj nitrini. To je svjesna i programska odluka koja podržava duboku vjeru u korak, neprestalnost realnog hoda svetih arhijereja koji su oslikani na desnoj strani apside, a koji koračaju ka bespočetnom – kazao je Komar.
Komar je dodao, da je crkva u Vali jedna od tri zdanja u nizu zdanja pravoslavnih Srba u Herceg Novom iz 1799, 1814. i 1824. godine, sve sa prilagođenom kulom zvonika poput savinolike savinske zgrade.
– Ne znam da li bi bilo ovakve bjeljanske crkve 1824. godine da nije podignuta Velika savinska crkva. Ona je bila žrtveno djelo pokrenuto posigurno velikim igumanom Arsenijem, a ostvareno bratsvom kojem su načelstvovali oci Danilo, Sofronije i Inokentije, sve izreda Bokelji, ali djelo tolerisano od mletačkih vlasti u doba navještene izmjene političkog kursa senata i možda čak u vizuri smrtne prijetnje manastiru 1796. godine. Ugled i istorijski hod manastira pozicionirali su narednu generaciju savinskih otaca visoko na položaju generalnih vikara za Boku, među njima je bio i jeromonah Sofronije Đučić sa Kruševica više Bijele. Žalim što vjerovatno nećemo biti u prilici da dohvatimo kakvu faktografiju koja bi pokazala i osvjetlila ličnosti glavnih ktitora ove nove bjeljanske crkve iz roda Malovića, dnevničke bilješke, uzgredno svjedočenje, bilo što što bi svjedočilo javnost namjere, i možda još prije mjesnih sveštenika iz roda Zlokovića – istakao je Komar.
Profesor Nenad Šerović podsjetio je da je proširenje crkve polaganje Rize Presvete Bogorodice u Bijeloj, urađeno na temeljima crkve iz X-XI vijeka.
– Crkva uz manastir Savinu, jedan je od najznačajnih i najvećih sakralnih objekata na području hercegnovske opštine. Današnja crkva, kako proističe iz natpisa iznad zapadnih crkvenih vrata izgrađena je 1824. godine. Ko je bio neimar nije poznato, ali se pouzdano zna da je hram podignut velikim zalaganjem i trudom parohijana Bijele i da nije bilo ktitora – kazao je Šerović.
Da se na ovom mjestu izgradi nova crkva i da se ostavi kao svetinja stara apsida, kako je istakao Šerović, zasluga je u prvom redu bijeljskih paroha prota Simeona Zlokovića i njegovog sina Ilije. Da se do danas sačuva netaknuta, zasluga je sina prota Ilije, popa Ignjatija, a u novije doba posebno pokojnog Jova Vukovića.
U crkvi Polaganja Rize presvete Bogorodice čuvaju se vrijedne stare knjige, među kojima su: Oktoih „prvoglasnik“ iz štamparije Đurađa Crnojevića, Oktoih „petoglasnik“ iz štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina, Psaltir-rukopisna srbulja, Liturgijar (službenik), kazao je Šerović.
– U crkvi Polaganje Rize Presvete Bogorodice čuva se i krst, koji je Vladika Petar prvi poklonio protu Simeonu Zlokoviću 1806. godine. Crkva Polaganje Rize Presvete Bogorodice u Bijeloj predstavlja dragocjen dio kulturnog i duhovnog naslijeđa ovog kraja. Njena istorija, priče i predanja svjedoče o vjeri i upornosti naroda koji su je sagradili i održali kroz vijekove – zaključio je Šerović.
Profesor dr Drago Šerović podsjetio je na period od 1945. do danas, na vrijeme, kako je rekao, „u kojem se kod Srba potiskuje srpsko za račun jugoslovenskog, vrijeme stvaranja srećnog čovjeka bez Boga“.
-U ovim uslovima za očuvanje svog nacionalnog, srpskog identiteta i svoje pravoslavne, svetosavske vjere osnovnu ulogu su imale naše porodice kao „male Crkve “, kako je porodicu nazvao blaženopočivši patrijarh Pavle, u kojima smo sa radošću proslavljali: Badnji dan i Božić, Vasiljevdan, Bogojavljenje i Savindan, nalagali badnjake na ognjište uz Božićne pjesme, pjesme iz „Ogledala srpskog“ sa pjesmom „Srpsko badnje veče“, učili Svetosavske recitacije, slušali kazivanja starijih, kazao je dr Šerović. Uz badnjake i ognjište, kazao je Šerović, sticali su prva znanja o rodoljublju, junaštvu, slobodi ali i o promjeni vjere, izdaji. Prva znanja o borbama u Crnoj Gori i Srbiji za slobodu, o jednorodnom narodu srpskom, o vladici Danilu, Njegošu i Gorskom vijencu, o Kosovskom boju, Karađorđu. -U Časnoj posti, uz ognjište učili smo prve molitve, pripremali se za pričest, pričale se priče i zagonetke, isčekivao se Veliki petak, šaranje jaja i Uskrs, kazao je dr Šerović.
Podsjetio je i na dolazak Blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, koji je, vidjevši sliku sa proslave slave crkve 1951. godine na kojoj su 72 domaćina sa djecom, rekao: „Ovoliko domaćina se nije moglo sakupiti u crkvama u čitavoj Crnoj Gori te 1951. godine“.
Bijela je 1974. godine proslavila 150 godina izgradnje svoje Crkve, a proslavu je, podsjetio je dr Šerović, uveličao mitropolit crnogorsko-primorski Danilo sa većim brojem sveštenika. Dr Šerović se osvrnuo i na organizovanje brojnih akademija u čast predaka: episkopa Simeona Zlokovića, kapetana i malteškog viteza Petra Želalića, istoričara i naučnog radnika Petra D. Šerovića, bjeljskih domaćina ali na one koje su posvetili Kosovu i Metohiji.
-Izgradili smo spomenik u znak zahvalnosti Bijeljanima i Bijeljskim Kruševičanima, učesnicima ratova od 1912-1918. godine. Želja nam je da dođe vrijeme da imena stradalih Bijeljana u svim ratovima budu upisana na ovom spomeniku i da njihove duše nađu mir pod okriljem Majke Božije. Stalan naš gost i više od toga bio nam je mitropolit Amfilohije, uveličao nam je skoro svaku crkvenu slavu, našu akademiju, duhovno nas bogatio. Nezaboravan doživljaj sa našim mitropolitom iz 1994. godine su tri sata hoda zorom do crkve svete Petke na Bunovićima, prisjetio se dr Šerović i dodao da su taj doživljaj ponovili par godina kasnije sa tada episkopom a danas mitropolitom Joanikijem.
-Poslije 30 godina iza mitropolita Amfilohija i episkopa Joanikija stali su ponovo masovno Bijeljani kada je stala i čitava slobodarska Crna Gora u veličanstvenim litijama, u toj Hristovoj Crkvi u hodu u kojoj se iskazala sva sila vjere na djelu, kazao je dr Šerović.
Ovu 2024. godinu, kako je rekao, proslavljaju pod motom „Narod postoji od tačke do koje dopire njegovo pamćenje“.
-Ova narodna izreka, narodna mudrost nas upozorava da sačuvamo pamćenje na našu prošlost radi naše budućnosti. Međutim, danas nas ubjeđuju da je osnovni uzrok naših nevolja posljednjih godina anahrona vezanost našeg kolektivnog bića za prošlost, i u tome vide glavnu smetnju da se na pravi način suočimo sa stvarnošću i da krenemo u bolje sjutra. Traže da zaboravimo naše juče, da ga se ne sjećamo. Ako treba oni će nam ga nanovo oblikovati i zakonom obezbijediti da ga se takvog i sjećamo, poručio je dr Šerović i kazao da su i ovom akademijom željeli da pokažu da je istorijski, životni put Bijeljana kroz vjekove bio put rada, obrazovanja i pravoslavne vjere, put tradicije i napretka.
-To je cjelina, to je Svetosavlje, to je i naš put i danas i uvijek, istakao je dr Šerović i zahvalio patrijarhu Porfiriju što je Bijeljanima učinio čast da bude tu i sa njima obilježi veliki jubilej.
U programu akademije učestvovali su hor Karlovačke bogoslovije i KUD „Ilija Kišić“.
