Na adresu sportske redakcije RTHN stiglo je pismo jednog gledaoca, ljubitelja košarke, koji je bio u ponedjeljak u dvorani SC Igalo kada su svoj meč Superlige kadeta odmjerili novski klubovi KK Galeb i KK As. Svoje oduševljenje događajem izrazio je kroz pismo koje prenosimo u cjelosti.
Ovo kazivanje počeću od samog kraja…
Začula se sirena na semaforu koja je označila kraj utakmice. Dvojica trenera, za koje sam kasnije saznao da se zovu Đole Ivanov i Dejo Bijelić, rukovali su se na sredini terena, a onda su svi igrači timova KK Galeb i KK As prišli jedni drugima i srdačno se pozdravili. Nažalost, u košarkaškom sportu uvijek neko mora da pobijedi i ne postoje neriješeni rezultati. Ova utakmica je zaslužila da niko ne bude pobjednik i da igrači i navijači oba tima budu radosni, jer su to mladi igrači sa 14 ili 15 godina zaista zaslužili sve čestitke. Rezultat je bio 96:97, dakle pobjedu sa jednim poenom razlike ostvarila je „gostujuća“ hercegnovska ekipa KK As. Međutim, da je rezultat bio jedan razlike za domaće hercegnovske dječake iz KK Galeb, to ne bi bilo nezasluženo.
Prvih 40 minuta nije donijelo pobjednika, a onda je počela serija skoro bez kraja. Najprije jedan produžetak, a zatim i drugi produžetak koji je konačno donio radost igračima koje je predvodio trener Bijelić. Tokom utakmice je bilo bezbroj izuzetnih dodavanja, driblinga, šuteva iz blizine, ali i sa distance. Bilo je puno uspješnih akcija koje su mamile aplauz više od 200 gledalaca.
Izuzetan ambijent dvorane Sportskog centra u Igalu, osvijetljen i topliji više nego ikada (ispunjen osmijesima navijača), u svoje okrilje je primio mlade i potencijalne košarkaše. U dvorani su se nalazili istinski ljubitelji košarke, ali i roditelji i prijatelji mladih hercegnovskih sportista, a uz to je bilo više nego ikada mladih ljubitelja ovog atraktivnog sporta, drugarica i drugova igrača na terenu. Dok su se klinci takmičili ko će da bude duhovitiji u komentarima posvećenim svojim ljubimcima, zadirkivali su drugare iz iste ulice ili iz iste škole na način da su pokazivali svoju pripadnost jednom ili drugom klubu. Tate i mame ili njihovi prijatelji su bili vidno orijentisani za podršku svojoj djeci, međutim, svi su oni aplaudirali i podržavali svaki uspješni potez ili koš igrača svog ili „protivničkog“ tima.
Sjedio sam slučajno između dva gospodina čiji su sinovi pripadnici različitih ekipa. Jedan igra u KK As, a Zoran je svaki put aplaudirao kada protivnički igrači njegovog sina postignu koš ili naprave atraktivni potez. Sa druge strane, gospodin koji je veliki navijač Crvene zvezde i čiji je nadimak Džaja, takođe je odobravao svaku uspješnu akciju koju su napravili igrači ekipe u kojoj igra njegov sin (KK Galeb), ali je bio oduševljen gledajući i akcije protivničkog tima. Činilo mi se da su se isto ponašali i drugi roditelji. Svi su davali podršku mladim igračima oba tima. Među roditeljima je bilo nekadašnjih košarkaša, vaterpolista ili pripadnika drugih sportova, ali ovo veče ih je košarkaška ljepota ujedinila.
Utakmica mladih košarkaša u okviru Superlige kadeta pokazala je da je Herceg Novi grad talenata. Sjetio sam se da je ovaj „grad na skalinama“ iznjedrio oko 50 olimpijaca, a sigurno je među onima koji su u ponedjeljak uveče bili na terenu bilo i puno onih koji imaju šansu da jednog dana postanu košarkaški asovi. Sve ono što su pokazali Adžić, Koranić, Ivelja i drugi iz ekipe KK Galeb s jedne strane, ili Janjušević, Božinović, Ćetković i njihovi saigrači iz redova KK As, bilo je neobično za klince tog uzrasta. Puno košarkaških poteza, naročito uspješnih prodora, odličnih i preciznih dodavanja i posebno šuteva za tri poena, oduševljavalo je sve prisutne.
Pobjeda je pripala gostima koji su imali više vođstva tokom utakmice, međutim, ta prednost nikada nije bila velika ili odlučujuća, pa da je pobjeda pripala i Đoletovim štićenicima, ne bi bilo nezasluženo. Naprotiv, obje ekipe su te večeri bile pobjedničke i svi koji su vidjeli ovo košarkaško nadmetanje pitali su kada je uzvratna utakmica.
Mnogi od ovih mladih košarkaša postaće pravi igrači ako im grad Herceg Novi otvori mogućnosti za napredak. Za sada imaju odlične trenere i pedagoge koji su bili koncentrisani na što bolju igru svojih štićenika. Niti jedan jedini gest nije bio deplasiran ili suprotan od onoga što se očekuje od istinskih zaljubljenika poput Đolea i Deja. Bravo za njihovo vladanje i želju da mladim igračima pokažu sve elemente viteštva, bravo za sve date savjete, za svu radost koju su pokazali, ali i za odnos nakon utakmice (po onoj čuvenoj: „u pobjedi se ne uzvisi, a u porazu se ne ponizi“).
Nije ni čudo što su mladi igrači pored izuzetnih košarkaških potencijala pokazali i odlično ponašanje. Niko nije napravio bilo šta čega bi se postidio, niti bilo šta što bi umanjilo vrijednost i kvalitet njihovih drugara iz drugog kluba. Iskrene čestitke nakon utakmice su najavile da bi i naredni susret mogao biti spektakl poput ove čarobne večeri.
Dolazak u dvoranu donio je radost svakom prisutnom, pa i onima koji nisu iz košarkaške porodice. Ako postoji način da se da savjet, onda je to da se naredna utakmica prenosi na televiziji, jer će mnogi koji nisu bili u ponedjeljak u dvorani uživati u jednoj od najljepših utakmica. Gledamo stalno Crvenu zvezdu ili Partizan u Evroligi, ali ova utakmica u kojoj su mladi košarkaši KK Galeb i KK As pokazali vanserijski kvalitet i izuzetan talenat, zaslužuje da je vide svi koji vole sport i koji uživaju u viteškom nadmetanju.
