Predsjednik međunarodnog PEN centra, autor pet romana prevedenih na četrdesetak jezika, aktivista u borbi za ljudska prava, Burhan Sonmez, pisac koji je u besjedi na otvaranju „Trga od knjige“ u Herceg Novom sugerisao traženje dobre riječi za budućnost svijeta, u razgovoru za RTHN je istakao da smo bez slobode govora daleko od istine, dok zadatak pisaca ostaje da istinu istražuju.
Sonmez je autor romana „Lavirint“, “Sever”, “Nevini” “Istanbul Istanbul”, „Taş ve Gölgea“, a za svoju prozu višestruko je nagrađivan vrijednim književnim priznanjima.
Na početku razgovora za RTHN sabrao je utiske o Herceg Novom.
-Herceg Novi sa svim tim planinama koje ga okružuju, zelenilom, morem, mnogo je više od poznate turističke destinacije. Kroz prirodu, građevine,crkve, kroz ljude koje srećete čitate njegovu istoriju dugu više stotina godina, čitate istovremeno njegovu prošlost i vrijeme danas. Sajam, koji je jedan od najuspešnijih u ovom regionu, a ja skoro svake sedmice učestvujem na nekim književnim susretima u drugim državama i gradovima, odlično je organizovan a meni se posebno dopala publika koja učestvuje, pita, povezuje, veoma je interaktivan i produktivan, kazao je Sonmez.
Putovanja mogu da nas zadive, mogu da nas ostave bez riječi, a mogu i da nas pretvore u pripovjedača. Sonmez govori o dva načina putovanja a oba nas bogate na neki način.
-Dva su načina putovanja. Možete putovati iz svoje sobe, čitajući knjigu. To je lijepo putovanje i ljepota umjetnosti. Drugi način je stvarno putovanje u druga mjesta. Tako se upoznaju drugi ljudi, čitaoci, drugi gradovi. To pisca obogaćuje, ali obogaćuje i čitaoce. Kada upoznaju pisca to obogaćuje njihove poglede, donosi drugu dimenziju viđenjima svijeta, stvaraju se novi osjećaji, nove veze.
Burhan Sonmez studirao je pravo, a kroz tu oblast pa i svoju književnost vodi istrajno borbu za ljudska prava, za slobodu govora.
-Moja organizacija, Međunarodni PEN centar, zalagala se za slobodu govora širom svijeta. Radi to već 102 godine, ali na žalost ne možemo reći da je situacija u toj oblasti bolja. Svake godine vidimo iste probleme na različitim mestima. A bez slobode govora ljudi pa ni pisci ne mogu sebe izraziti. Bez te slobode mi smo daleko od istine. Sloboda govora vas dovodi blizu istine a pisac je tu da istinu istražuje.
Kao društvo i kao država mi bismo svuda morali da očekujemo ista ljudska prava i njihovo poštovanje. Moramo imati pravo na različite kulture, različite jezike, moramo znati svoj maternji jezik i imati pravo da ga govorimo kod kuće, učimo u školi, koristimo u svakoj instituciji u državi. Ako to nije slučaj ovdje u Crnoj Gori, ili Turskoj ili bilo kojoj državi to znači da zanemarujemo slobodu govora i jezika, zbog toga je naša misija da insistiramo i „pritiskamo“ sve relevantne subjekte da to pravo poštuju, ocijenio je naš sagovornik.
Istanbul baš kao i Balkan i danas mnogi smatraju razmeđem – gradom i predjelima koji su Istok Zapadu i Zapad istoku. Sonmez kaže da je to danas veoma star kliše.
-Mislim da je podjela na Istok i Zapad veoma stara, stara u korijenu. Ne izražava današnje stanje. Kada kažemo Zapad na koji Zapad mislimo, evropski, britanski, francuski, italijanski,crnogorski? Kada kažemo Istok, koji je to Istok turski, japanski, kineski… Globalno je doba, komuniciramo sa svakim delom svijeta, sa svima, sa sjevera i juga i istoka i zapada. S druge strane možemo da vidimo druge i brojne podjele u društvu, između žena i muškaraca, bogatih i siromašnih, vidimo podjele koje su više od ovih geografskih. Naše je zbog toga da stvaramo jedinstvo, da uključimo sve kako bi živjeli slobodno, srećno i iznad svega u miru
Jedna od Sonmezovih misli je da „sve što se u prošlosti dogodilo, a što je pretočeno u riječi, sada postaje priča“. On vjeruje da je u tom preplitanju vremena, pitanja identiteta, života i smrti, ljubavi i bola – trenutak u kome se rađa književnost – a nas je interesovalo koliko ta preplitanja potvrđuju istoriju kao učiteljicu života.
-U pojedinim djelovima znamo sve u nekim ne znamo. Gubimo balans učenja iz istorije. Moramo da razumijemo civilizaciju, da spoznamo potrebe različitih ljudi u različitim sredinama i različitih pripadnosti. Inače nećemo moći nikada do kraja razumjeti istoriju, a bez toga ni u budućnosti nećemo imati mir.U današnje vrijeme ljudi imaju potrebu da se sve odmah razriješi i objasni. Ne razmišljaju o budućnosti koja bi bila za dobrobit svih. Tako lako upadaju u zamke, vrlo lako zamrze jedni druge, bore se jedni protiv drugih. Umjesto toga mi bismo trebali da promovišemo ideju harmonije, mora, zajedničkog života. Priznajem to je lako reći ali je u praksi teško ostvarimo. Znate onu staru poslovicu „pomozi svom komšiji“, ona znači i razumite, poštujte komšiju, i to znači u svakom jeziku, u svakoj kulturi. Kad to prihvatimo tek tada ćemo živjeti srećno.
Podsjetićemo Burhan Sonmez, naslovio je svoju besjedu na Trgu od knjige „Svijetu za mir“ i razmatrao koja bi riječ bila najstarija koju je čovječanstvo stvorilo. Nije mir jer „ako je ljudima trebala riječ mir, znači da su prije toga imali riječ rat“ a stvorili su mir uprkos ratu. Svaki alat koji su napravili, svaka slika nacrtana na zidu pećine i svaka pjesma koju su pjevali bili su prozori koji su stremili ka uspostavljanju budućnosti u miru. Sugerisao je potom traženje riječi za budućnost svijeta a mi pitali mogu li te riječi biti ljubav, harmonija nada.
-Mislim da je to jedan od izbora. Ako se svi složimo da je ljubav budućnosti, ili harmonija, jednakost, ravnopravnost, sloboda šta god da je, izabrali smo lijepu riječ za budućnost. S druge strane mnogi bi izabrali riječi kao što su moć, dominacija, novac, rat. Sve su to stvarne riječi, ali da li su one prava potreba čovječanstva. U svijetu budučnosti trebalo bi da budu riječi poput harmonije i ljubavi.
Logično je bilo tražiti i Sonmezovu riječ za budućnost svijeta
-Mislim san, jer u snovima ne postoje ograničenja. Imate priliku da dodirnete sve tačke univerzuma
S obzirom na rečeno o Herceg Novom i Trgu od knjige pitali smo našeg sagovornika da li bi se vratio u naš grad, a odgovor je bio jednostavan.
-To je dio mog sna, da se vratim u ovo divno mjesto, među ove divne ljude, poručio je kljiževnik.
Moguće je da u nekom novom Sonmezovom romanu čitamo i o Herceg Novom koji se, po svemu što je Sonmaz rekao, jednostavno i lako zavoli, pa ako zanemarimo redosljed reći ćemo i riječju i slikom i muzikom.
Razgovor sa poznatim turskim piscem i velikim aktivistom za ljudska prava i predsjednikom Međunarodnog PEN centra, Burhanom Sonmezom pogledajte večeras u „Talasima kulture“ od 20:00 sati.
Tekst: V. Vujnović
Prevod: V. Brajović
