Učenik OŠ „Milan Vuković“ Vuk Janičić osvojio je prvo mjesto u kategoriji ekološki članci (11-14 godina) za članak „Blato je zlato – Ljekovitom peloidu u Igalu treba lijek“ na konkursu ”Mladi ekoreporteri” koji je, po 18. put, organizovala NVO „EKOM” u sklopu programa Fondacije za ekološku edukaciju (FEE).
U nastavku objavljujemo nagrađeni članak:
Priroda je područje Igaljskog zaliva u hercegnovskom basenu nesebično obdarila resursima jedinstvenim u svijetu. U njegovoj morfologiji izdvaja se Sutorina sa izgledom doline formirane radom istoimene rijeke dugačke oko 9 km. Duž desne obale Sutorine, u pravcu Njivica, pojavljuju se mineralne vode. Na ušću rijeke u more u stogodišnjem procesu nastaje peloid.
Još od davnivna je Igaljski zaliv karakterisalo impresivno primorsko podneblje sa suptropskom vegetacijom, čistim vazduhom i netaknutim plavim morem sa ravnim pješčanim obalama kroz čiju se prozirnu vodu vidio crni talog, u narodu poznat kao ljekovito blato. Blato su u terapeutske svrhe između dva svjetska rata upotrebljavali ,,bijeli Rusi”, koji su bježeći od boljševika naselili ovaj kraj. U gustom šipražju žukve, ispod plantaža vinove loze, čuo se duboki klokot hladnih izvora rijeke Sutorine, za čije su blagodeti znali stanovnici okolnih sela. U Igalu, nekada nerazvijenom mjestu sa svega 215 stanovnika, 1949. godine osnovano je najpoznatije zdravstveno- klimatsko lječilište na Mediteranu. Ono danas egzistira kao Institut za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju ,,Dr Simo Milošević”, gdje se primjenjuje peloterapija.
Peloid je produkt mora i kopna. Nastaje taloženjem organskih i neorganskih supstanci, uz aktivno učešće morske flore i faune, u dugotrajnom prirodnom procesu koji zavisi od jedinstva geografskih, hemijskih i bioloških faktora. Igaljski peloid, masna materija crne boje sa slabim mirisom, formira se na ušću rijeke Sutorine u more, na dubini od 4 do 6 metara. Morska voda, bogata solima i mikroelementima, doprinosi njegovim jedinstvenim svojstvima. Kvalitet peloida zavisi od morske cvjetnicePosidonia oceanica, u narodu poznate kao- murava. Njene bujne „livade” se nalaze u plićim djelovima Igaljskog zaliva, na pjeskovitoj podlozi. Nekada su od ove biljke pravljeni dušeci, a stari Bokelji su, u prethodno osušenoj muravi, čuvali agrume. Ova biljka je od izuzetnog značaja za ekosistem mora, tj. predstavlja najveći rezervoar biološke raznolikosti. Na njenim ,,livadama” se mrijesti više od 1 000 vrsta morskih riba i drugih morskih organizama, a sklonište je i za oko 400 vrsta algi. Ona sprečava eroziju morskog dna, a njen kvadratni metar dnevno proizvede 14 litara kiseonika, što doprinosi ,,provjetravanju” mora. U mnogim zemljama Mediterana, Posidonia oceanica je zaštićena vrsta.
Ušće rijeke Sutorine nekada je bilo lijepo uređeno kamenim kaskadama. Voda je danas duboka svega nekoliko centimetara. Ušće je betonirano i služi kao deponija građevinskog matrijala, šuta, zemlje iz iskopa, plastične ambalaže, starih guma, havarisanih automobila, odbačenih elektro-uređaja… Odgovorni sportski ribolovci Igala više su puta pokretali akciju čišćenja ušća Sutorine.
Prilikom većih kiša rijeka postaje zamućena i mijenja plavu boju zalivske morske vode donoseći veliku količinu mulja koji se uz štetne efluente taloži na dnu i uništava morsku floru i faunu. Svjedoci smo poremećene ekološke ravnoteže među faktorima koji utiču na stvaranje peloida. Primijećeno je da peloid danas brže puca nego ranije jer sadrži čestice pijeska.
U slivu vodotoka Sutorine evidentni su urbanistički vandalizam, izgradnja apartmana i betoniranje površina različit kvadrature. Podignuti su brojni industrijski i stambeni objekti sa neadekvatnim rješenjima za otpadne i fekalne vode. Sadržaj iz preko hiljadu septičkih jama ispušta se u plitki akvatorijum Igaljskog zaliva, odakle se iz podmorja na dubini od 5 metara vadi peloid. Izgradnja betonskih plaža u Igalu promijenila je tok morskih struja. Sutorinsko polje sve više liči na divlju servisnu zonu. Iako je ušće rijeke Sutorine poznato kao značajno mrestilište ribe, posebno jegulje, otpad je odavno rastjerao ribolovce, a rijeka je postala kanalizacioni kolektor.
Višedecenijska nebriga za prirodno blago Igaljskog zaliva nije zaobišla ni ,,livade murave” kojima prijeti istrebljenje što povlači i nestajanje velikog broja biljnih i životinjskih vrsta. Zbog zamućenja morske vode usljed sve agresivnijeg zagađenja, ova trava ne može da obavlja fotosintezu. Alarmantna je činjenica da se usljed antropogenog faktora kvalitet peloida sve više dovodi u pitanje. Rezultati čistoće uzorkovane morske vode iz Igaljskog zaliva često su zabrinjavajući. Sve što je prirodno neuprljano, uprljano je pohlepnom prirodom čovjeka koji sve podrazumijeva, a ništa ne cijeni. Priroda se sama pobrinula za red, čistoću i ravnotežu, a čovjek se osmjelio da hrleći da zadovolji svoje materijalne potrebe, konstantno narušava taj sklad. Čini se da nesvjesno siječemo granu na kojoj sjedimo. Neophodno je učiniti napore da ispravimo ono što je do sada učinjeno nonšalantnim odnosom prema prirodnim faktorima Igala.
Zbog svega navedenog, obavezni smo da radikalno promijenimo svoj odnos prema okolini. U tome nam umnogome mogu pomoći sredstva informisanja jer samo dobro informisan pojedinac može podići nivo svijesti i racionalno odlučivati. Sve veća moć čovjeka da kao dio prirode zagospodari istom, upozorava nas da upoznamo do kraja njene zakone, tj. da osim što je eksploatišemo, da je i poštujemo. Jedan od konstruktivnih predloga bio bi da se peloid koji se do sada nemilosrdno bacao reciklira, tj.regeneriše. Rezerve ljekovitog igaljskog blata nikada nisu sasvim ispitane, ali svakako nisu neiscrpne i podliježu promjenama u toku eksploatacije.
Korišćeno blato bi se moglo odlagati na suprotnom kraju Igaljskog zaliva u odnosu na mjesto iskopavanja, gdje bi se nakon 15- 20 godina, uz prethodna higijenska ispitivanja, moglo ponovo koristiti. Za očuvanje i obnovu ovog jedinstvenog ekosistema potrebno je sprovesti adekvatnu zakonsku zaštitu. Da bi se zaštitile „livade” ugrožene „murave”, neophodno je zabraniti sidrenje plovila u čitavom zalivu i proglasiti ga zaštićenim morskim parkom.
Ne smijemo dopustiti da crvene zastavice, istaknute po njivičkim i igaljskim plažama u ljetnjoj sezoni, postanu simbol početka kraja zdravstvenog turizma u Igalu i Crnoj Gori. More se čuva na kopnu!
Izvori:
https://igalospa.com/ https://www.facebook.com/ekokulmedia/
