Angažovanje asistenata u nastavi na neodređeno vrijeme, zahtjev je članova Udruženja asistenata Crne Gore koji su uputili nadležnom ministarstvu, a naredni korak je sastanak sa ministarkom Vesnom Bratić. Pored neizvjesnosti sopstvenog statusa zaposlenja, ističu i da je mnogo veći problem što promjene i nedostatak asistenata štete navikama djece sa posebnim obrazovnim potrebama.
U dosadašnjoj praksi bili su angažovani na deset mjeseci, nakon čega bi im ugovor istekao što im nije ostavljalo mogućnost da steknu uslov za zaposlenje na neodređeno, priča za RTHN Duška Krivokapić, asistent u nastavi u OŠ „Ilija Kišić“ i članica Udruženja asistenata.
– Prema važećem zakonu, ne možemo steći uslov za zaposlenje na neodređeno jer smo angažovani ugovorima na deset mjeseci u okviru kojih nam je uračunat godišnji odmor. Dakle, to je period kada djeca idu u školu, a prvi dio godišnjeg računaju nam u januaru kada su djeca na zimskom raspustu, a drugi dio od završetka nastavne godine, od 13. juna do 31. jula. To je namjera, da ne steknemo uslov za stalno zaposlenje. Kada bi nam godišnji bio samo u julu, imali bismo prekid samo od 31 dan i nakon tri godine, prema novom zakonu, stekli bismo potreban uslov za ugovor na neodređeno, objašnjava Krivokapić.
Među njima je veliki broj onih koji godinama, pa čak i deceniju, rade u istoj školi, a zbog nepovoljnog položaja u kojem se nalaze, oformili su Udruženje i obratili se zahtjevom Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta.
– Odgovoreno nam je da je za ispunjenje našeg zahtjeva potrebno mjenjati zakon. Naša sledeća aktivnost je sastanak sa ministarkom Vesnom Bratić gdje ćemo joj bliže objasniti zbog čega je to nama važno. Reći ćemo joj da je prvenstveno za djecu i roditelje, kao i za školu bitno da imamo sređen status jer će roditelji biti sigurni da će njihovo dijete svake godine imati asistenta, škola neće strijepiti da li će dobiti dovoljan broj asistenata, a i mi ćemo konačno moći da funkcionišemo kao i svi ostali zaposleni u prosvjeti. Zato ćemo inicirati izmjene zakona jer je to jedini način da se naš status promjeni, kazala je Krivokapić.
Trenutno je u našoj državi angažovano oko 320 asistenata u nastavi, a kako kaže Krivokapić, potreba za njima se povećava jer raste broj djece sa smetnjama iz autističnog spektra.
– U ranijem periodu, djeca nisu prolazila kroz obrazovni sistem prilagođen njima jer nisu imali dobru podršku. Asistent u nastavi je rješenje da djeca imaju pristup obrazovanju kakav zaslužuju.
Krivokapić je diplomirala istoriju na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, ali kako nije našla posao u struci, a imala je iskustva u radu sa djecom sa posebnim potrebama, potražila je posao kao asistentkinja i time se bavi već osam godina. Podsjetila je da su asistenti od 2017. godine u malo boljem položaju jer je njihovo radno mjesto sistematizovano u obrazovno-vaspitnim ustanovama, a plata povećana. Do tada su bili angažovani po konkursu ZZZCG u okviru javnih radova. Ugovori su trajali po tri mjeseca, djeca veći dio godine bivali bez njihove pomoći, a plata im je iznosila 178 eura.
U zeleničkoj školi je 25 učenika koji su odlukom Prvostepene komisije za usmjeravanje u Herceg Novom dobili rješenje da im je potreban asistent. Uprkos tome, Ministarstvo je dozvolilo uposlenje njih sedam.
Kako za RTHN priča Svetlana Vukašinović, defektolog oligofrenolog, koordinator za inkluziju u ovoj školi i predsjednica Društva defektologa Crne Gore, ističe da su asistenti u nepovoljnom položaju ali iznad svega to osjećaju djeca sa kojom rade.
– Asistenti su, po zakonu, dozvoljeni djeci sa smetnjama iz autističnog spektra, djeci sa mjerenim intelektualnim smetnjama, djeci sa kombinovanim smetnjama i djeci sa tjelesnim smetnjama. Takve djece ima prilično i svi oni, od kada krenu u vrtić, pa sve do srednje škole i fakulteta imaju pravo na asistenta. Rješenje o dodjeli asistenta propisuje Prvostepena lokalne komisije za usmjeravanje i obrazovno vaspitna ustanova je u obavezi da im asistenta obezbjedi. Potreba za asistentima je sada izraženija jer djeca nisu samo u integrisanim odjeljenjima već su i u inkluzivnom procesu, kazala je Vukašinović koja ima tri decenije dugo iskustvo rada sa djecom sa smetnjama i poteškoćama u razvoju.
Riječ je o djeci koja zahtjevaju cjelodnevnu pažnju asistenta jer učitelj pripremi materijal po IROP-u, ali asistent to odrađuje, naročito u godini koja je za nama i značila je onlajn učenje.
– Veoma je značajno da status asistenata bude rješen da bi pružili sigurnst djeci i roditeljima, da znaju da će to dijete biti primljeno, praćeno od početka do kraja školovanja u jednoj ustanovi. To je sigurnost koja je potrebna svima. Moram istaći da tokom onlajn nastave nisu bili najbolje iskorišćeni jer se u Ministarstvu nisu sjetili kako to da urade. Djete neće da radi sa roditeljom, nije naviklo.
Posao asistenta je vrlo kompleksan jer podrazumjeva rad i brigu o djetetu ali i svakodnevnu komunikaciju sa roditeljima, objašnjava Vukašinović.
– Asistent sačeka djete, uvede ga u učionicu, pomogne mu da se smjesti i počinju časovi. Sa njim radi nastavne listiće koji su za svako dijete posebni, shodno potrebama i mogućnostima, ili mu objašnjava nastavnu jedinicu koju su odslušali, a pritom mora da bude tih da ne ometa drugu djecu u razredu. Znate, inkluzija je sjajan proces ali mi tome nekako još uvijek nismo dorasli, standard naše države nije dorastao tome. Zatim, na primjer imamo djecu koja su autistična, žele da ustanu, šetaju, izađu, imaju verbalna pražnjenja, a asistent mora da vidi kako da ga smiri, da ga izvede. Mi na sreću imamo u školi integrisana odjeljenja, senzornu sobu, asistivni kabinet, tako da lakše možemo riješiti problem. U drugim školama to rade mobilni timovi. Takođe, na velikom odmoru asistenti pomažu djetetu oko užine, da brine o njemu, da ih povede u toalet jer imamo djecu koja su u inkluziji a anisu usvojila bazalne navike. Nakon časova razgovara sa roditeljima kako bi objasnio kako je protekao dan, da li je bilo smetnji i slično. Veoma je rijetko da asistentu bude dodjeljeno samo jedno dijete, mnogo je češći slučaj da nakon brige o jednom dobija drugo dijete i obavlja opet isti posao. Podnose izvještaj o svakom djetetu na tromjesečnom nivou, a ja to radim na dnevnom jer ih svakodnevno obilazim i pratim, zatim prisustvuju sjednicama i slično, objasnila je Vukašinović.
Ona takođe ističe da su svi asistenti u zeleničkoj školi fakultetski obrazovani i prošli su obuku, premda je zakonom definisano da asistenti mogu biti i oni sa srednjom stručnom spremom i bez uslova da su prosvjetne struke.
– Smatram da obuke nisu dovoljno dobre jer nedostaje praktični dio pa se po tom pitanju borimo kao Društvo defektologa jer u praksi nailazim na pitanja šta i kako raditi u datoj situaciji, što je normalno jer oni nisu školovani kao defektolozi i na tome treba poraditi, kazala je Vukašinović.
