U prisustvu velikog broja vjernika obilježena je hramovska slava Crkve Svetog Spasa na Toploj.
Svetu Arhijerejsku liturgiju služio je episkop Buenosajreski i Južnocentralno-američki gospodin Kirilo, sa hercegnovskim sveštenstvom.
U besjedi episkop Kirilo je kazao da su se Hristovim Vaznesenjem svijet konačno uvjerio da je on došao odozgo od Oca, jer su ga vidjeli kako odlazi na Nebo:
– To je bio zadnji kamen, koji je konačno sastavio mozaik u njihovoj vjeri, da je spasioc svijeta bio među nama i da se vratio Ocu. Njihova propovjed će početi kada prime silu s visine na dan Pedesetnice, što je tema budućih praznika. Pripremajući se za praznik pročitao sam besjede naših svetih otaca. Mislim da to lijepo opisuje i naziv praznika u našoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi a to je Spasovdan. Taj jedinstveni naziv lijepo pristaje ovom prazniku. Na ovaj dan Spasitelj je završio svoj domostoroj spasenja. Sjeo je s desne strane Boga. Što je on mistagoški gledano uradio? On je došao od Oca i vratio se ocu. Završio je svoj arhijerejski hod, tako opisuje naš veliki lovćenski Tajnovidac govoreći – „Od tvoga su svešenoga hoda bogohulni srušeni oltari. Zemlja slavi svoga spasitelja“. Koji je to hod? Upravo taj koji je Hristos završio na Spasovdan, na Vaznesenje svoje. Došao je od Oca i vraća se svome Ocu. Govoreći o prazniku moramo obuhvatiti sve praznike. U poslanici Efescima Sv. Apostol Pavle kada opisuju, kako je Bog stvarajući svijet stvarao Crkvu. Koje je dostojanstvo Bog u Hristu darivao našoj prirodi? Više svih angela, arhangela – vazneo je našu prirodu i prizivao i nas da učestvujemo u tom njegovom hodu. Priziva da se vratimo u njedra Oca svoga iz kojeg smo izašli svojom greškom. Što je Hristos uradio? Jedan liturgijski hod vječnog Arhijereja iz oltara, iz prestola Gospodnjeg, kako ga Njegoš opisuje, da je uznijet više nebesa. Dolazi k nama, silazi u ad, pobjeđuje smrt i vraća se opet tom nepokretnom pokretaču , kako to mudri filosof Aristotel govori o Bogu! To je ličnost Boga Oca, na koju Hristos ukazuje svojim učenicima, kako će im Otac poslati Duha svetoga poslije njegovog Vaznesenja.
Nemojmo da se hvatamo za zemaljske stari, da se uzdamo u zemaljsko. Dolaskom u tijelu Hristos je pokazao porijeklo našeg života. Nije onako kako je to Darvin govorio!
Bilo potrebno da dođe Spasitelj, da pokaže odakle smo mi, da je naš novi život u Hristu Bogu.
Ja sam i sam bio naučnik, jer neki uzaludni ljudi uveli kao zamjenu za religuju. Hristos učinio prvi arhijerejski hod a drugi će biti kada dođe da sudi ljudima. Govorio je tome da je crkva sav zakon tvari, koji ima u sebi, u svojoj liturgiji…Ovaj praznik je i tužan. Posljednji momenat pred Vaznesenje učenici su govorili ostani sa nama! Ako ja ne odem – dejstvo našeg Boga neće biti kompletno. Mora da bude trojično Otac, Sin i Sveti Duh. Vladika Nikolaj je govorio da su se učenici obradovali kako se on lagano, kao lastavica na oblaku uzdigao na Nebo, jer su se uvjerili da je on došao s Neba. Živeći u zajednici sami se spasavamo da je liturgijska zajednica kruna svake naše molitve i mora biti kvalitativna. Gospod je govorio da je Carstvo nebesko unutra, u vama. Prepodobni Serafim Sarovski je govorio da smo svi na krštenju – sticanjem blagodati dobili Duha svetoga , da se umnoži, učestujući u svetim tajnama, molitvama držeći svoja srca gore. Ovaj praznik nas poziva da živeći na zemlji mislimo o Nebu. To je to Vaznesenje. Naš život je sakriven u Hristu u Bogu, koji će se javiti kada dođe punoća vremena. Do tada mi svojim smjernim, blagočestvim životom trebamo da stičemo tu blagodat, čuvamo i umnožavamo među svojim bližnjim , svojoj familiji, društvu i gradu i time ćemo najbolje doprinijeti da pobijeđuje uvijek dobro a ne zlo u ovom svijetu, poručio je episkop Kirilo.
On je podsjetio da je hram oko koga je sagrađen grad Herceg Novi je napunio više od 300 godina, i nije ni slučajno što je baš ovaj dan Vaznesenja Hristovog dan grada Herceg Novog, uz nadu da će sadašnja uprava ovaj dan i ozvaničiti kao zvanični Dan Opštine Herceg Novi. Zbog toga što je priroda ovdje toliko lijepa da čovjek zaista pada u iskušenje da se veže za to zemaljsko, da uživa u toj blagodati koju vam je Bog ovdje dao. Ja vam zaista zavidim, svima koji živite ovdje u Boki Kotorskoj, ovo je jedno od najljepših mjesta na zemljinoj kugli, i zato vam je dao Vaznesenje kao slavu, da mislite o Nebu, da na ovom rajskom predjelu blagodarite toga koji vam je to darovao, darodavcu svih dobara, i da mislite o nebu.
Arhijerejski namjesnik hercegnovski otac Radomir Nikčević poželio je dobrodošlicu Vladici.
– Mi njega ovdje i ne doživljavamo kao gosta, jer evo kako je rekao Matija Bećković u nekoj svojoj pjesmi „onaj ko je najdalje otišao, najbliže je ostao“, a naš Vladika je ovdje služio za Bogojavljenje. Mi imamo vladika koji su tu nadomak ruke, pa nisu bili zadnjih pola godine ili koliko ima od Bogojavljenja, a naš Vladika je iz daleke Latinske Amerike stigao evo već u zadnjih pola godine dva puta da služi u ovom hramu. Zato mu blagodarimo i zaista ga istinski volimo. I vaše prisustvo to potvrđuje, da se uvijek radujemo njegovom dolasku. E, sada – pošto on često zove da dođemo kod njega, to je već malo teže. Ja sam obećao, malo smo se šalili, pa je Vladika rekao: „Radomire ostavi Boku, evo ti čitava Kuba!“; da mi da da budem na Kubi sveštenik. Ja ću otići na Kubu jednog dana nadam se ako Bog da života, ali Vladici želimo da uspije jer je dobio, mogu slobodno da kažem, jedno od najtežih vremena koje je dobio jedan arhijerej naše crkve, zato što je dobio poslušanje od Svetog Sabora, koji ga je izabrao na predlog našeg mitropolita Amfilohija počivšeg, da skuplja ostatke našeg naroda u Latinskoj Americi. I, ne samo da skuplja ostatke našeg naroda u Americi, nego da bude misionar i prosvetitelj domicilnog naroda koji tamo živi. On to radi sa velikim strpljenjem, ljubavlju i uspjehom, i mi mu i na tome blagodarimo, jer ima dosta bokeljskih porodica, onih koji su odavde morem otplovili do Latinske Amerike, čiji potomci danas žive širom Latinske Amerike u raznim državama, i Vladika o svima njima molitveno brine i uvijek su i vrata njegovog srca i vrata hramova naših tamo otvorena za njih, to sigurno znamo.
Postoji jedna trvdnja, sjećam se da sam nekad kao dječak pitao, pošto sam se interesovao za sport, da je „Boka juniors“ koji je jedan od najboljih argentinskih, i uopšte latinoameričkih klubova, dobio ime po Boki i da su prve „krpenjače“, prve lopte u Latinsku Ameriku donijeli odavde naši Bokelji, koji su učestvovali i u izgradnji prvog pravoslavnog hrama u Argentini. Sjećam se da sam i čitao i da su Maje koji su starosjedioci Latinske Amerike, takođe imali nekakvu vrstu igre, preteče košarke, ako se ne varam, ali onaj ko izgubi nije dobijao srebrnu medalju nego je ostajao bez glave. Vrlo surova igra, ali mnogi kažu za Maje koji su bili starosjedioci tih prostora, da su oni na neki način i preteče hrišćanstva jer su bili monogamisti, nijesu se ženili, imali su izuzetnu kulturu…
Dragi Vladiko, dobro ste nam došli. Uvijek ovdje imate otvoreno naše srce, mi se ovdje trudimo, evo vi to vidite, da živimo kao jedna porodica i zaista ono što odvaja Herceg Novi od ostalih gradova, to je taj pokušaj da svi živimo kao jedna porodica. Ja sam obišao dosta svijeta, ali ovdje sam primjetio ono što odlikuje ove ljude je da kada znaju da se jedna porodica raduje prinovom, ili nekim pravim razlogom, onda se raduje čitav grad. A, kada neko strada, onda strada čitav grad. To su već odlike jedne zajednice malo dublje od običnih društvenih zajednica.
Vidite da su tu ljudi iz Opštine i nije slučajno da je ovaj grad dobio Orden Svetog Save prvoga reda, jedini grad sa prostora bivše Jugoslavije koji je dobio taj orden. Sigurno su to zasluge prije svega osnivača i predaka koji su nam sačuvali ove hramove, jer nećete nigdje naći na manjem prostoru više – gotovo stotinu pravoslavnih hramova. Malo ćete naći primjera da se u jednom gradu sa ovako malim brojem stanovnika tako revnosno služi. Naša braća ovdje u namjesništvu hercegnovskom redovno služe liturgije, pa se desi da se jedne nedelje ili praznika služi u ovako malom gradu po 15 liturgija, 15 službi. Ovaj grad i uopšte Boka, oni su nadojeni predanjem, nadojeni su onim što daje istinske i prave vrijednosti. Hvala Vam Vladiko, uvijek ste dobrodošli, i sjetite se u Vašim molitvama, pominjite nas, pozdravite nam naše Bokelje i naše Crnogorce, Srbe uopšte Srbe koji žive u vašoj eparhiji. Želja nam je, možda se nekad i desi, da dođemo uz pomoć naše gradske uprave da Vas posjetimo i da Vam zablagodarimo na Vašim posjetama kod nas, poručio je protojerej stavrofor Radomir Nikčević.
Jovan Subotić je pozdravio prisutne:
-Vaše Preosveštenstvo, časni oci, časni efendijo, uvaženi predsjedniče Skupštine Opštine , braćo i sestre, sjetio sam se da sam prije godinu i po sa ovog mjesta rekao riječi ohrabrenja u borbi za naše svetinje, našu crkvu. Evo kakvu smo pobjedu izvojevali. Ovaj me praznik podsjeća na taj dan i na prvu litiju, koju smo nakon dugo godina 2002. godine obnovili. Ovo je bogoljubiv narod. Od kada je otac Radomir došao plodovi rada se vide, plodovi rada crkve, plodovi rada zajednice, plodovi rada Opštine. Obnovili smo Njegoševu školu, obnovili ovaj hram i obećali da ćemo obnoviti i Crkvu Sv. Đorđa ovdje do nas. Nadam se da ćemo napraviti Muzej Save Vladislavića. Vaše Preosveštenstvo, Vaš blagoslov nas učvršćuje u vjeri i da ljudi Herceg Novi vole, poručio je Subotić.
Službi je prisustvovao efendija Husein Hodžić, predsjednik Islamske zajednice Crne Gore za Boku i Budvu.
Pojao je crkveni hor.
Večernja služba je u 18 časova, a uslijediće tradicionalna Spasovdanska Litija ka Belavisti gdje će besjediti vladika Kirilo, a uz put je planiran nastup kulturno umjetničkih društava. Litija će potom ophoditi ka šetalištu nazad do crkve Svetog Spasa.
Program proslave biće nastavljen do nedelje kada će arhijerejsku liturgiju u crkvi Sv. Spasa u 9 časova služiti Mitropolit Crnogorsko primorski Joanikije sa brojnim sveštenstvom.
