„Zapamti – za život je dovoljna jedna ruka za držanje i jedno srce za razumijevanje i ljubav, jer ona liječi rane, a ne vrijeme…. i znanje, budi pametan, a ne dobar… i zapamti da imaš malo vremena – budi srećan!“ – možda bi ovako mogli u najkraćem sabrati poruke koje su sinoć novski srednjoškolci uputili publici na svečanoj akademiji povodom Dana SMŠ „Ivan Goran Kovačić“. Akademiji su prisustvovali ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić sa saradnicima, predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić sa saradnicima, kao i direktori svih osnovnih škola i vrtića u Herceg Novom, ali i sportskih klubova i kulturno umjetničkih društava.
Burnim aplauzima ispraćen je svaki segment nastupa kroz koji su prenijeli pogled na savremeno društvo i vječitu borbu dobra i zla, mržnje i ljubavi, bogatstvo različitosti, znanja, tolerancije i čarobne riječi izvini koju kada izgovoriš znači „da si izašao iz svoje kože, izdigao se i razumio da si pogriješio“.
Potvrdili su, kao nebrojeno puta do sada, da među njima stasavaju izuzetni mladi ljudi, svestrani, uspješni, talentovani i odmah na početku jednoipočasovne predstave, nastale iz pera prof Ane Mirjačić, poručili da se „ljubav ne može naći tamo gdje je nema, niti se sakriti tamo gdje je ima“, te da je „mržnja samo često bučna i glasna“, ali da je ima mnogo manje nego svih ostalih vrlina i vrijednosti koje čovjeka čine čovjekom.
Posebno iznenađenje priredili su članovi horske sekcije, pod vođstvom prof Jovane Ražnatović, koji su uz himnu na početku programa, zapjevali i hitove Zdravka Čolića, Merlina, Dejana Cukića i pobrali simpatije publike.
Nakon umjetničkog programa, na scenu su stupili oni koji su osvojili nagrade na državnom takmičenju ove godine. Andrej Voučko (prvak države za engleski jezik kategorija prvi i drugi razred), Sava Huter (prvak države u matematici za prvi i drugi razred), Matija Bošković (drugo mjesto za engleski jezik, kategorija terći i četvrti razred), Milica Glušac (treće mjesto za italijanski jezik, kategorija treći i četvrti razred), Ilija Babić (treće mjesto za njemački jezik, kategorija treći i četvrti razred), njihovi mentori, ali i uspješni sportisti, reprezentativci i vaterpolisti PVK Jadran. Njima je direktorica škole Ljiljana Karanović zahvalila, a potom su im uručeni pokloni.
– Zahvalna sam najviše vama što ste takvi kakvi jeste, na ponos svih nas i svojih roditelja. Uvijek ćemo imati poštovanja za ono dobro što radite i postižete, neko u nauci, neko u sportu, ali tu smo da vas uvijek podržimo. Roditelji, budite ponosni, imate zbog čega i na koga!
Istakla je da je za nju poštovanje ključna riječ koja određuje svaku osobu u međusobnom odnosu koji ostvaruje, a potom zahvalila na velikom poštovanju koje je novskoj srednjoj školi ukazalo nadležno ministarstvo i ministarka Bratić kao i Opštini Herceg Novi i predsjedniku Katiću za saradnju i podršku u rješavanju problema.
Suština i esencija vrijednosti je zadržana, pa čak i popravljena, a djeca, roditelji, publika daju nadu da će budućnost biti bolja, kazala je za RTHN ministarka Bratić nakon akademije.
– Čini mi se da su bolji nego što smo mi bili, možda ne u njihovim godinama, ali bolji su nego što smo mi postali pa se nadam da će tako i nastaviti i izrasti u bolje ljude koji će graditi kvalitetniju budućnost. To je bila i njihova poruka i nadam se da će ostati na tom kursu, kazala je ministarka Bratić.
Tačno u bit problema današnjeg društva, riječju je predstavila je prof Ana Mirjačić, maštovito donoseći na scenu drevnu borbu mržnje i ljubavi u kojoj, pobjeđuju one prave vrijednosti.
– Danas svi govore da se pojavila mržnja, svuda je oko nas, da ljudi mrze, a ja generalno mislim da su ljudi dobri, da je u njima mnogo ljepote, ljubavi i razumjevanja, ali da je mržnja samo bučna, glasna, navalentna, nametljiva. Željala sam da je, kroz ono što su izveli učenici, na neki način ugušim ljubavlju, znanjem, vaspitanjem, pristojnošću, različitošću i da pokažemo ljudima da je vrijeme da se okrenu lijepim stvarima, a mržnju ignorišu. Ne možemo potpuno da je uništimo, ali možemo da je utihnemo ili pak da je preobratimo da bude pametna. Kao što je Radovan rekao na sceni, umjesto o dobrom, hajde da govorimo o pametnom čovjeku koji će umjeti da kontroliše ružne emocije koje su u njemu, kazala je prof Mirjačić.
Objasnila je da voli da radi sa djecom te da su dani dok pripremaju akademiju zabavni, vrijeme kada se i smiju i umaraju.
– Oni stvarno to žele, vidi se da im je potrebno da osim knjiga i obaveznog učenja, imaju malo opuštanje, a tek kada ovako završi, vidite koliko su zaista srećni, kazala je prof Mirjačić.
U ulozi Mržnje bio je maturant gimnazije Matija Bošković, koji je odlično odglumio osjećanja kojih se svi plašimo i pobijamo ih duboko u sebi.
– Svako od nas u sebi nosi dosta toga što ga nervira, što osjeća da ne voli i što pokušava da izbaci. Mislim da je moja uloga bila najlakša. Kada uronimo duboko u sebe, nađemo to i potrebno je samo da pustiš da izađe. Osnovna poruka je da mržnja ne može na se uništi, ali može da se kontroliše ili balansira sa ljubavlju, iskrenošću, prijateljima i ostalim pozitivnim osjećanjima i vrijednostima, kazao je Matija.
Život škole, uspjesi, literarni i likovni radovi učenika, sabrani su na 36 strana, ovog puta kompletno u koloru, novog broja Iskre, 63. po redu, čijim su stvaranjem rukovodili prof Dijana Roganović i prof Ljubo Ljubisavljević.
– Zajedno sa učenicima i profesoricama informatike Vesnom Banićević i Valerijom Koprivicom, potrudili smo se da čitaocima prikažemo šta se radi u našoj školi. Naši učenici ostvaruju odlične rezultate i time se moramo pohvaliti. U ovakvim prilikama, tokom vannastavnih aktivnosti, najbolje upoznajemo naše učenike, malo je drugačiji odnos od onog u učionici i, premda mi je prvi put da učestvujem u stvaranju Iskre, bilo je pravo zadovoljstvo i uživala sam u radu sa djecom, kazala je prof Roganović i potvrdila da ni prethodne dvije godine, čudne po drugačijem radu i epidemiji, nisu zaustavile uspjeh novskih srednjoškolaca.
Djeca su maštovita i kreativna i Iskra je najviše njihova kreacija, kazao je prof Ljubisavljević.
– Rado im pomažemo, ali djeca su ta koja su nosioci. Tema ovog broja je život škole, svakodnevica, a trudili smo se da prikažemo da se život vraća u redovne tokove. Ovo je prvi broj koji je u cijelosti u boji, što daje nove dimenzije razvoja našeg lista. Zahvaljujem se profesorici Ksandri Popović čiji su đaci slikali i osvajali nagrade na različitim konkursima, kazao je prof Ljubisavljević.
„Ja bi` da pjevam još malo, jer je život samo jedan…“ pjesma je kojom su završili akademiju i poručili da nastavljaju iskreno i dječije, hrabrim koracima ka svojim snovima!
Redakcija RTHN čestita učenicima i nastavnicima Dan škole!
