Vijest o odlasku Srđana Koljevića (1966 -2023) pokrenula je prvo talas tuge, a onda su uslijedili oni koji su nosili sjećanja… Skoro da nema filma u kome je potpisao scenario, režiju, ili bio koscenarista a da nije prikazan često i nagrađen na Filmskom festivalu u Herceg Novom, i ne samo na našem nego i na evropskim i svjetskim festivalima.
Ti filmovi traju i još će trajati!
“Kaži zašto me ostavi“, „Ubistvo s predumišljajem“, „Stršljen“, „Nebeska udica“,“Sivi kamion crvene boje“, „Klopka”, “Žena sa slomljenim nosem”, „Krugovi”, „Branio sam Mladu Bosnu“…
Za Filmski festival u Novom, a Srđan je volio i festival i Novi, obavljao je godinama selekciju studentskih filmova. Pa i tim izborima je potvrđivao da je s razlogom bio omiljeni profesor i uzorni mentor svojim studentima. Filmovi koje je birao bili su iznad svega kreativni a Srđanov izbor takav da je vrednovao jednako zavidne produkcije, filmove u jednom kadru, zabavne, dokumentarne, animirane, otvarajući svim mladim autorima vrata filmskog stvaralaštva…
Radovao se selekciji studentskih filmova u Herceg Novom, činjenici da je okupljao studente sa akademija i fakulteta od Skoplja do Ljubljane i govorio „budući da je ovo jedini program studentskih filmova na nekom festivalu u regionu koji je koncipiran i profilisan na ovakav način – sigurno je da ovakva ekskluzivnost garantuje budućnost“. I toj budućnosti je doprinio.
Trajaće i u radu generacija Koljevićevih studenata njegov dragocjeni nauk…
Smrt je teška,ali sve što nam je Srđan Koljević ostavio, kako nam je rekao u jednom davnom razgovoru, baš kao i film kome je posvetio život, treba da „podstiče ka napred“.
Kad se ovog ljeta zavrti prvi film na Kanli kuli, na novom filmskom festivalu, kada iza platna pogledamo na beskraj neba i mora, jedan će talas zašumiti njegovu poruku ohrabrenja, podsticanja da idemo naprijed. Mi koji smo poznavali Srđana, prepoznaćemo i njegov osmjeh u svjetlosti neke zvijezde, onom tračku svjetlosti i plemenitosti koju je Koljević dodavao stvarnosti, svojim filmovima, druženjima, svijetu, svemu što je radio.
Trajaće sjećanje, a dok traje i Srđan će biti tu.
