Počinjemo da slažemo mozaik novog dana, a osnova je vlažno jutro puno izmaglice koja kao da je iz vidokruga istrgnula djelove zaliva koje sada samo osjećamo, iako su pogledu skriveni. Kroz sve te slojeve paperjaste bjeline osluškujemo i sebe i more ili more osluškuje nas. Nije ni važno toliko, važno je da se prepoznamo i razumijemo, važno je da znamo da će opet biti sunce i vedrina. Tada ćemo sigurno jasnije vidjeti ali možda manje osjećati svijet koji nas okružuje. Dobro jutro, dragi naši, dobro jutro, Herceg Novi!
