Nastala prema motivima filma i serije „Prizori iz bračnog života“ Ingmara Bergmana, predstava „Mislim da treba da razgovaramo“, Gradskog pozorišta Podgorica, čiju režiju potpisuje Danilo Marunović, a tekst Dragana Tripković, odigrana je sinoć na sceni Dvorane Park pred prepunim gledalištem.
Komad govori o ljudskosti, intimi i smislu života, a pruža otpor otuđenju, odljuđenju i ide u susret potrebi da ispliva sa dna digitalnog bazena, gdje je čovjek najmanja jedinica mjere.
Glumac Gradskog pozorišta, Novljanin Miloš Pejović priča za RTHN da predstava lako komunicira sa publikom na nivou koji je svima razumljiv i zanimljiv, svakoga može da isprovocira i nasmije, jer ima sve kvalitete modernog pozorišnog komada i dopire do srca publike.
– Ova predstava sa ovom temom raskrinkava, zato što smo, po mišljenju potpuno preuzeti od virtuelne komunikacije, tako da smo se otuđili i odvojili jedni od drugih. Govori u suštini o ljubavi, koja je ono što i dalje nije definisano, što i dalje ne znamo šta je, tako da govori od ljudskosti i o svom tom haosu koji se u tim odnosima dešava, a sve zbog raznih faktora, koji se nada vrlo često stavljaju pod tepih – objašnjava on.
Pejović u ovom komadu tumači ulogu Petra, ličnost as kojom, kako otkriva, nema niti jednu sličnost.
– Ovaj lik je daleko od mene po svemu, ali kao i uvijek, pokušavam da nađem neku i nešto zbog čega je taj lik upravo takav, kakav jeste. Uvijek je zanimljivo istražiti nešto što niste vi konkretno i kad niste stavljeni u šablon jednih te istih uloga. Bilo je, prije svega, zanimljivo – ističe on.
Milivoje Obradović, koji u ovom komadu tumači glavnu ulogu, ističe da je danas veoma važno potencirati teme ljubavi i međuljudskih odnosa, jer je to suština egzistencije.
– Nama je nametnuto sve drugo i ostalo, najmanje učimo o ljubavi, 12 godina učimo neke stvari koje nam poslije možda i ne služe. Niko vas stručno ne nauči kako možete da se nosite sa emocionalnim težinama, tako da mislim da bi školski sistem tu trebalo nešto da uradi, ali ne znam šta. Recimo, neki predmet o izučavanju ljubavi, u onom smislu u kojem (Erih) From govori o ljubavi kao raznim vrstama, poput bratske, prijateljskoj, porodičnoj, erotskoj… to su sve različite stvari, ali mi često pod tim da je nešto ljubav podrazumijevamo da nekoga volimo, a da nam on usput ispunjava sve želje, da nekako igra po našim taktovima – smatra on.
Obradović otkriva da je iskoristio razna životna iskustva u interpretaciji ove savremene teme, ali i u načinu igranja ove predstave.
– Dosta onoga što je ljudski i nije mi strano, što sam proživio ili vidio kod drugoga iz prvog reda, iz blizine, sad mi je poslužilo kao neki moj prtljag iz kojeg sam mogao da vadim i pravim ovaj lik. Uživao sam i zaista uživam da ga igram – kazao je on.
Za njega, kao i za ostatak glumačke ekipe, bilo je uživanje igrati pred hercegnovskom publikom, koja je, kako je istakao, od samog starta s velikom pažnjom pratila priču, pa su glumci na sceni lako osjećali razmjenu energije.
Predstavom „Mislim da treba da razgovaramo“ počeo je novembarski pozorišni program JUK Herceg festa, a publika već u petak, 7. novembra ima priliku da pogleda „Moj prvi put“, Ane Đorđević, sa Milovanom Filipovićem i Jasminom Večanski Kujundžić u glavnim ulogama.
