Svi ponekad osjetimo blagodet jutarnje tišine koja leži nad zalivom, posebno kada osvane vedar dan, pa na mladim listovima blistaju zaostale kapi kiše , a po površini mora plešu zraci sunca iscrtavajući neki neobični lavirint novog dana kroz koji tek treba da prođemo. Sve diše punim plućima i budi se život, ali tišina koja će, znamo, kratko trajati, čini nas mirnima, a naše misli jasnijima, pa nam šapuću i ono što je bilo nekad i ono što treba uraditi danas. Napraviti most između ta dva svijeta znači mirno krenuti u novi dan. Dobro jutro, dragi naši, dobro jutro, Herceg Novi!
