Promociju zanimljive zbirke anegdota “Fafarikul” spisateljice Đurđice Čilić koja je prvi put u Crnoj Gori, u Dvorani Park organizovala je Gradska biblioteka i čitaonica, povodom proslave Dana Grada i Dana oslobođenja Herceg Novog.
“Fafarikul” je emotivna zbirka anegdota iz života autorke, iskrenih priča o ljubavi prema životu, vjeri u dobrotu i saosjećajnost, ali i razočarenjima.
– To je knjiga sasvim privatna i sasvim lična koja govori o temama i iskustvima koje svi djelimo u nekoj mjeri i mislim da na nju reagiraju ljudi koji upravo prepoznaju nešto svoje u onome što ja mislim da je neponovljivo, unikatno i da se zbilo samo meni. Literatura i računa s time da će neka sasvim privatna, neponovljiva i sasvim jedinstvena priča funkcionirati kao univerzalna i da zahvaljujući tom jezičnom iskustvu koje je samo artikulirani oblik nekog životnog iskustva, je ono što nas tjera da čitamo jedni druge i da upoznajemo jedni druge, čak i one koji su nam sasvim različiti po svim mogućim osnovama, kaže Đurđica Čilić
Puno je segmenata u knjizi posvećeno i porodici i prijateljima,a neki članovi porodice predstavljeni su boljim nego što stvarno jesu.
-Činjenica je da su obiteljski odnosi uvijek puno složeniji nego što možemo podnijeti i da je izazov čuvati bliske ljude na okupu kroz sve mjene kroz koje kao individue prolazimo, kroz koje prolaze i naši odnosi , očuvati to zajedništvo, lojalnost i ljubav. Mislim da kroz savladavanje svih tih prepreka se i mi mjenjamo, oplemenjujemo i širimo sebe kao osobe. Mislim da je obitelj jedna komplicirana zajednica. Mene moji bližnji koje obožavam istovremeno strašno nerviraju, ali to je život, to su ljudi, jedini način da živimo jedni s drugima je da se toleriramo, da se volimo, da činimo nešto jedni za druge. Tako kako funkcioniramo u obitelji to treba prenijeti na cijelu zajednicu. Treba prihvaćati druge ljude i njihove različitosti. Sve ono što nas kod njih nervira takođe treba uzeti kao dio paketa i biti upućen na druge ljude i naprosto ih prigrliti takve kakvi jesu, kaže Čilić.
Đurđica Čilić rođena je 1975. u Livnu, u BiH, odrasla je u Vitezu, a od 1994. živi u Zagrebu. Radi na Katedri za poljski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 2022. predaje i na univerzitetu u poljskim Katovicama i tamo se bavi akademskim radom, piše naučne radove koji imaju određeni jezički registar koji je zadan i vrlo krut, a njena književna djela pisana su jednostavnim i toplim jezikom, potpuno suprotnim od administrativnog.
-Akademski rad na sveučilištu meni biva zamoran i u prostoru literature sam sebi dala oduška . Drugi razlog što je taj jezik tako komunikativan i pristupačan različitim čitateljima je zapravo u tome jeste što je tim jezikom pisano nešto što je obični život. Obični život ne možete hermetičkim administrativnim jezikom predstaviti. Običan život traži običan jezik, obične riječi i odnosi kao što su međuljudski ili naši odnosi prema životinjicama, navela je ona.
Fafarikul je knjiga o susretima i pokojem rastanku, o ljubavi prema životu, književnosti i ljudima, o neuništivoj veri u dobrotu i saosećajnost, knjiga koju ćete pročitati u dahu a onda joj se vraćati kad vam je potreban dašak optimizma. Baš kao što Sinan Gudžević kaže u pogovoru, da se ne zove Fafarikul, ova se knjiga mogla zvati i Knjiga zagrljaja. Toplu priču o svom psu, autorka zbirke „Fafarikul“, Đurđica Čilić je ostavila za kraj promocije.
-Baš mi je bilo važno da spomenem mog psića jer je to jedno ubogo stvorenje koje bez naše pažnje i ljubavi ne bi opstalo i možemo to gledati kao neku metaforu, ta ranjiva bića oko nas zapravo traže našu pažnju i našu ljubav i mislim da je važno da ih primjetimo i da se ne štedimo pred njima, kaže Čilić.
Pisanje je zavodljiva stvar koja vas ne odvoji od života nego vas nekim nevidljivim putem vrati tom životu da se uvjek priprema nešto novo, smatra ona.
-Pisanje vam omogući susrete sa ljudima koje drukčije ne biste nikad upoznali i nebiste se sa njima zbližavali. Omogućava vam da dođete na mjesta na koja možda nikada ne biste stigli, tako da, ta vrsta otkrića koja su meni donijele moje knjige je nešto čega se nerado odričem, a osim toga postoji neki užitak u tom pisanju koji stalno iznova osjećam i čini mi se da je nemoguće prestati. To su te neke magije umjetnosti i ta magija nekog kreatorskog užitka je nešto što jedanput kada vas osvoji više vas ne pušta, tvrdi Čilić.
Moderator večeri bila je profesorica književnosti u hercegnovskoj Osnovnoj školi „Dašo Pavičić“, Snežana Mirković.
