Knjiga „Iz bokeške pjatance“ Maša Čekića, promovisana sinoć u foajeu Dvorane Park u okviru programa 57. Praznika mimoze, posvećena je ljubavi prema kužini, jednostavnim i autentičnim bokeškim jelima, te vrijednostima porodice koje se čuvaju kroz generacije. Putem toplih priča i tradicionalnih recepata, autor čitaoca vodi kroz ukuse i mirise Boke Kotorske — od domaćih trpeza do srca doma.
Knjiga sadrži 32 priče, a na kraju svake od njih, kako ističe rukovoditeljka Gradske biblioteke i čitaonice Kotor i urednica knjige, Marija Starčević, Mašo Čekić donosi po jednu staru recepturu, tematski usklađenu sa sadržajem priče.
– U ovoj knjizi su se našle i neke priče koje su već do sada bile objavljivane, prosto iz želje da ovo izdanje tematski zaokružimo. I u gotovo svakoj priči o tome koliko su važne prave vrijednosti zajedništva, porodice i nadasve dostojanstva pod navodnicima „malog običnog čovjeka“. Našem malom timu koji je radio na pripremi ove knjige, posebno bih istakla ulogu gospodina Vojislava Bulatovića, koji je uradio prelom, dizajn, dizajn korica, i nadasve je zaslužan za ove prekrasne fotografije – navodi ona.
Milina Kovačević iz JUK Herceg Fest kaže da je Mašo radijski čovjek koji govori jasno i slikovito, sa šarmom, koji razlikuje ljude koji žive u radio aparatima od onih koji rade u drugim medijima, a tako i piše.
– Svaka priča u knjizi predstavlja zanimljivo putovanje kroz njegovu ličnu, ali i našu kolektivnu prošlost, koja se lako prepliće sa istorijom i drugim naukama. Kroz cijelu knjigu, autor nas upoznaje sa naslijeđenim regulama, kako treba i šta valja raditi. To je pohvala svemu što nam je Bog dao, zahvalnost precima i znanje koje se nesebično dijeli – rekla je Kovačević.
Književnik i knjižar, ali i dugogodišnji prijatelj Maša Čekića, Nikola Malović je, uz detaljan pregled svih poglavlja i osvrt na mnogobrojne bokeške legende, istorijske momente i detalje druženja sa Mašom, kazao da je on svjesno odbacio profesiju politikologa.
– Mašo je odmahnuo rukom i počeo da se bavi guloznijim, šarenijim, mirisnijim i ukusnijim stvarima, jer je i na taj način doživio zalivsku, a rekao bih i regionalnu slavu. Jer ono što je šjor Mašo uradio, malo ko je, a Milina je nabrojala ko se sve u zalivu bavio gastro temama, pri čemu bismo Maša mogli da krstimo kao gastroesejista, mada je on i etnograf, etnolog, kulinar, sve je tu, jedna mištura, kako bi rekli Kotorani, od raznih umijeća i zanata – istakao je on.
Autor knjige, Mašo Čekić sebe definiše primarno kao novinara koji je, koristeći mikrofon i istražujući arhive duže od četrdeset godina, postao hroničar prošlih i sadašnjih vremena. Njegov rad nije samo puko izvještavanje, već duboko „šetanje kroz prošlost“, koje mu je omogućilo otkrivanje Boke Kotorske kao mjesta koje se oduvijek klanjalo univerzalnim svjetskim vrijednostima.
– Uradio sam to zbog toga što sam, proučavajući tu baštinu svekoliku koju su nam preci ostavili, shvatio koliko se toga uništilo, zaboravilo, izgubilo, koliko se naših običaja promijenilo. I osjetio sam da mi je zadatak da zapišem kako je bilo, nadajući se da će u jednom trenutku to nekom zatrebati, da će to neko pogledati, da će to neko afirmisati, da će to neko vratiti, jer grijeh je prema precima da to zaborave, grijeh je prema nama i našoj budućnosti, jer bez toga što smo bili nema budućnosti – kazao je Čekić.
Mašo Čekić svojim radom poručuje da bez poznavanja istorije i tradicije, nema ni budućnosti. Njegove knjige nisu samo literatura, već „dug prema precima“ i pokušaj da se u eri opšte globalizacije sačuva specifični kod bokeljskog identiteta, koji počiva na suživotu, poštovanju tradicije i univerzalnim vrijednostima.
