Dok za većinu ljudi ljeto predstavlja period opuštanja i zarade, za uzgajivače školjki u Boki Kotorskoj ovo je vrijeme brige i neizvjesnosti. Posljednjih godina, uzgajivači se suočavaju sa sve većim izazovima zbog velikog mortaliteta mušalja, odnosno dagnji. Ove školjke, koje su sve traženije na tržištu, postaju rijetkost, a situacija se pogoršava.
Problemi uzgajivača se usložnjavaju jer sve teže izlaze na kraj sa velikim mortalitetom mušlji kojih sve manje ima, a sve se više traže.
Razloga za pomor mušlji ima više, od parazita koji ih uništava, pljosnatog crva do zagrijevanja mora.
Porodica Šupica uzgaja školjke više od deceniju a po riječima Boška Šupice, situacija je sve teža i ugine oko 70 % mušlji.
-Diskutabilno je i tih 70%. Ne možete vi procjeniti koliko je toga ostalo, ali je činjenica da imamo probleme sa pljosnatim crvima za koje još nema lijeka, a problem nam je i topla morska voda. Ali, evo, nije samo kod nas tako nego je zahvatilo i cijeli Jadran. Hrvatske kolege imaju mnogo veće probleme. Da li se oni do sada nisu susretali sa tim problemima, pa im je ove godine to tako drastoično palo, ne znam. Svakoga svoj problem najviše žulja. Činjenica jeste da je veliki pomor. Od onoga nasađenog vjerujem da nije ni petina uspjela da opstane u ovoj sezoni.
Uzgajivači mušalja kao što je porodica Šupica, pokušavaju da se izbore sa ovom situacijom kroz povećan fizički rad i česta presađivanja školjki. Ipak, njihov trud često nije dovoljan da se spriječi veliki gubitak.
Šupica napominje da su uslovi za uzgoj sve teži, i da su pred njima veliki izazovi.
-Već deset godina vodim evidenciju koliko i šta radim, to i država traži od nas, tačnije Monstat, radi njihovih analiza i izvještaja. Mi smo prošle godine preko 13 tona nasadili mlađi. Za toliku mlađ trebalo da ima minimalno 26 tona konzumnih, ne znam da li će mi ljudi vjerovati, tek dvije tone smo izvadili i ne vjerujem da će biti ni blizu toliko još. Veliki rad je uložen u to, ulaganja su takva kakva jesu, neću da kažem da su nešto prevelika, podnošljiva su, pod uslovom da možete vi to da iskoristite kroz robu kjoju prodate, ali to ove godine neće biti slučaj, kaže Šupica.
Na uzgajalištima posla ima tokom cijele godine a potražnja i potrošnja mušlji je najveća tokom ljeta. Najveći problem je ektoparazit ili pljosnati crv koga je teško eliminisati.
-Niko još nije našao način da se odbrani od njih. Mi smo probali na taj način što smo povećali naš fizički rad. Ranije bismo s proljeća i s jeseni mi uzeli mlađ koja se prikupila na kolektore, stavili bismo ih u ta mrežasta crijeva koja mi zovemo pergularima i ostavili bi ih tako do sezone kada ih prebiremo i odvajamo konzumne od ovih sitnih koje vraćamo ponovo. Na tome bi se faktički skoro završio posao. Međutim, mi smo taj rad povećali tri puta tako da na svaka dva, tri mjeseca prepakujemo te mušlje. To ne bi bio problem kada biste imali stotinak pergulara. Ovo nije neko veliko uzgajalište, svega je jedan hektar i imate 1.200 do 1.500 tih pergulara. Kad stignete do kraja, oni sa početka su već stigli i tada, ako niste i zakasnili sa presađivanjem. Da nismo vršili to presađivanje gubici bi nam bili još mnogo veći. Uvjerili smo se da čak ni to ne pomaže protiv tih napasti. Da li su oni došli sa kruzerima, ja to mogu samo da pretpostavim, jer činjenica je da toga ranije nije bilo kod nas. Sa pojavom kruzera tako su se pojavili i oni, ne samo oni, ima tu još vrsta što su utvrdili stručnjaci iz Instituta za biologiju mora. Neki koegzistiraju sa našim životinjskim i biljnim svijetom, a neki potiskuju. Pojavom ovog crva gubimo našu mušlju, navodi Šupica i ističe da su ispitivanja koja je radio Institut za biologiju mora utvrđeno da su školjke hrana bogata proteinima, a naša mušlja ima čak do 70 % proteina.
Drugi uzročnik propadanja mušalja je jako toplo more, čija temperatura ide čak do 30 stepeni.
-Kod nas Centar za ekotoksikološka ispitivanja vrši uzorkovanje školjki na svakih sedam dana i između ostalog, oni mjere parametre morske vode u koja je uključena i temperatura mora i u posljednje vrijeme temperatura mora se kretala oko 29, 30 stepeni, pa i za pola stepena više. To je za školjku izuzetno pogubno. Kamenica nakon 26 stepeni ima stopostotni mortalitet. To je i jedan od razloga zašto kamenicu ne uzgajamo kao i mušlje na površinskom sloju već ih spuštamo na dubinu od desetak metara gdje je temperatura konstantnija. Nisu kolebanja temperature tolika kao na površini. Ako dođe do otopljavanja to su skokovi od par stepeni i očito je da ćemo to morati da radimo i sa mušljama, ali ako to uradimo, što će stručnjaci bolje od mene objasniti, na toj dubini imamo mnogo manje planktona. Njih najviše ima u tom površinskom dijelu, navodi Šupica.
Što se tiče države i njene pomoći, svake godine je preko ministarstva obezbjeđeno kofinansiranje u vidu poboljšanja konkurentnosti morskih proizvoda.
-To su iznosi do nekih desetak hiljada eura po projektu, što je mnogo malo. Sa druge strane ne možemo da koristimo IPARD programe zato što ne mogu da sklope ugovore o uzgajanju školjki na duži period od pet godina. Još jedna preporuka je da se školjke, bez obzira iz kog uzgajališta su obezbjeđena obavezno termički obrade, pojašnjava naš sagovornik.
Uzgajivači tijesno sarađuju sa stručnjacima za biologiju mora kako bi pronašli rješenje za problem uginuća mušlji, kaže Slađana Gvozdenović Nikolić, naučna saradnica u Institutu za biologiju mora u Kotoru.
-Zadnjih godina se prijavljuje masovni mortalitet uzgajanih dagnji, a one su jedna od naših glavnih uzgajanih vrsta i jedan od specijaliteta tokom ljeta kada nam cvjeta turistička sezona. Prijavljuju masovni mortalitet koji je ove godine preko 70%. Definicija „masovni mortalitet“ je ustanovljena kada stopa smrtnosti dagnji, odnosno mušalja prelazi 30 % i kada se desi u vrlo kratkom periodu. Generalno, ti masovni mortaliteti u posljejdnjih nekoliko godina se jako često prijavljuju, ne samo u Jadranskom moru i Mediteranu i ne samo kod uzgajanih školjki nego i kod drugih populacija. Stanje jeste alarmantno zato što je ta smrtnost prema izvještajima uzgajivača 70 % pa i više, 2020. godine je bilo 90 %. Od juna 2020. godine su uzgajivači počeli da nas izvještavaju o tom masovnom mortalitetu, odnosno pomoru dagnji i tada je Institut za biologiju mora izašao na teren i uradio niz analiza koje su u domenu našeg djelovanja., kaže Gvozdenović.
Objašnjava da su radili analizu sanitarnog kvaliteta vode, a to je primarna analiza kada je u pitanju uzgoj školjki, zatim niz osnovnih fizičko- hemijskih analiza vode, provjeravali kakva je tehnologija uzgoja, kakve su školjke, odnosno kakav im je kondicioni indeks.
-Provjeravali smo i prisustvo jednog parazita, to je jedan ektoparazit, odnosno pljosnati crv koji je veliki predator dagnji. Moram naglasiti da te analize koje smo odradili nisu pokazale nikakve alarmantne podatke jer parametrni su malo odskakali od dozvoljenih granica. Jesmo primjetili prisustvo veće brojnosti pljosnatog crva. U Tunisu često prijavljuju veliki mortalitet uzgajanih dagnji upravo zbog velike brojnosti pljosnatog crva. Pljosnati crvi su i prije kod nas postojali i ja hoću da naglasim da nije ovo samo rezultat djelovanja jednog faktora. Etiologija generalno ovih masovnih mortaliteta nije najbolje razjašena i nije najbolje poznata. Generalni stav naučne zajednice jeste da je to zaista kumulativni efekat više faktora. Prije svega tu su klimatske promjene i svjedoci smo svi klimatskih promjena, globalnog otopljavanja i povećanja temperature mora koja je ove godine išla i do 30 stepeni. Po izvještajima vlasnika uzgajališta koji mjere redovno temperaturu, ovog ljeta je išla i do 32 stepena što je izuzetno visoko, a sama temperatura vuče poremećaj drugih parametara u moru. Konkretno, kada imamo u ljetnjim mjesecima poremećaje temperature, s obzirom da je manje padavina i manje priliva slatke vode, dolazi do velikog isparavanja, do poremećaja saliniteta u površinskim slojevima, a takođe dolazi i do smanjenja kiseonika u vodi, tako da ti poremećaji jednog uvjek vuku poremećaj nekog drugog, navodi Gvozdenović Nikolić.
Naučna uzajednica smatra da još neki parametri utiču na masovne mortalitete kod morskih organizama, to jesu i genetičke mutacije, porijeklo same mlađi, tehnika samog uzgoja i stresiranja mlađi, zagađenje, sanitarni kvalitet te vode, dostupnost hrane koja dolazi uglavnom sa kopna, karakteristike područja za uzgoj, geografski položaj i prisustvo patogena.
Navodi i da postoji veliko zagađenje sa kopna i da dolazimo do kranjih granica.
-Ono što je sljedeći korak koji nam je jako bitan kada je nauka u pitanju je regionalno uvezivanje, zato što se taj masovni mortalitet javlja i kod komšija u Hravatskoj. I u cijelom Mediteranu. Smatramo da nam je to regionalno uvezivanje u budućnosti jako važno da razmijenimo iskustva i podatke koje imamo, da vidimo kakvo je stanje, da standardizujemo određenu metodologiju i uključimo uzgajivače da bismo razumjeli te promjene koje dovode do masovnog mortaliteta. Zaista je to jedna kompleksna tema. Nije to samo jedan faktor pa da kažemo ko je krivac, faktora je više, navodi Gvozdenović Nikolić.
Problemi se ne završavaju samo na parazitima i toplom moru. Velika promjena u sastavu morske vode, zagađenje sa kopna i klimatske promjene dodatno ugrožavaju opstanak mušalja. U saradnji sa Institutom za biologiju mora, uzgajivači pokušavaju da pronađu rješenja, ali za sada, nema efikasnog načina da se ovaj problem riješi.
-Uzgajivači imaju pomoć države, ali bi ta pomoć trebalo da bude na jačem i većem nivou. To je cijeli jedan lanac, nije to samo na jednom nivou i odražava se i na turiste koji na kraju na tanjiru nemaju dagnje ili nemaju dovoljno kvalitetne dagnje, tako da bi se tu trebalo uključiti svaka instanca, a što se Instituta za bioilogiju mora tiče mi smo otvoreni za svaki savjet i doprinos sa te strane. Ektoparaziti, zagađenje, kruzeri i gliseri koji bjesomučno kruže zalivom i globalno otopljavanje, čini se da su se svi ozbiljno urotili protiv osjetljivog eko sistema. Dok nauka traga za odgovorima ne smijemo gubiti iz vida da čak i mali, lični napor može značiti puno za opstanak pojedinih biljnih i životinjskih vrsta i očuvanje životne sredine, kaže Gvozdenović Nikolić.
Država je obezbedila određenu pomoć kroz sufinansiranje projekata, ali uzgajivači smatraju da su sredstva nedovoljna za ozbiljnije poboljšanje konkurentnosti. Sa druge strane, problemi sa parazitima i visokom temperaturom mora zahtevaju brže i efikasnije mjere, a saradnja na regionalnom nivou mogla bi da donese bolje rezultate.
Pored svega, važno je napomenuti i značaj pravilne termičke obrade školjki kako bi se izbjegle zdravstvene posledice za krajnje potrošače.
