Prošlo je samo malo više od godinu od kada je na sceni Dvorane Park primio nagradu Opštine Herceg Novi za najboljeg studenta našeg grada. Prosječna ocjena 10 na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu! I danas, kada je na prvoj godini doktorskih studija, kao i prvog dana kada se odlučio za ovaj humani poziv, sa podjednakim oduševljenjem priča o svojoj profesiji koja ga čini srećnim, o medicini za koju je imao uzora i veliku podršku u svojoj sestri, takođe ljekaru, u želji da ljudima pomogne i čini dobro – Novljanin dr Stefan Janičić, doktorand na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu.
U srcu, uz dane ispunjene obavezama, istraživanjima, prijateljima, ljubavlju jedne posebne djevojke, kaže da čuva „najvažniji kalendar – onaj koji mjeri vrijeme od posljednjeg odlaska u naš dragulj između Orjena i Jadranskog mora, do sljedećeg“ kada će mu opet doći.
Grad je imao mogućnost da ga upozna 2021. godine na svečanoj sjednici povodom Dana opštine Herceg Novi, kada mu je Sekretarijat za kulturu i obrazovanje uručio nagradu za najuspješnijeg studenta, a tada je naš dr Stefan bio na šestoj godini medicine.
– Vrijeme zaista leti, iako je subjektivni osjećaj da je dodjela nagrade upriličena ne tako davno, u međuvremenu sam uspješno priveo kraju studije medicine i diplomirao. Odmor koji je uslijedio je bio kratak i u oktobru prošle godine sam upisao doktorske akademske studije biomedicinskih nauka na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu.
Nagrade uvijek prijaju, i ona koju je dobio od svog Univerziteta za uspjeh tokom studiranja, kao i brojne druge koje je osvojio do sada, ali srcu najdraža je ona koja je stigla iz rodnog grada, kaže dr Janičić.
– Bez nekog pretjerivanja, priznanje Opštine Herceg Novi za najuspješnijeg studenta je sigurno najdraža nagrada u mom životu. Potvrda postignuća i uspjeha, stečenih marljivim radom i trudom, ima posebnu težinu kad dolazi iz grada kog nosim u srcu. Ta nagrada je svakako podstrek i ogromna motivacija da se rad i usavršavanje nastave istim tempom.
Ljubav prema medicini je na početku bila vođenja željom da direktno radi sa ljudima i pomaže očuvanju njihovog zdravlja, a onda se pojavila i ona iskra znatiželje da pokuša da ostvari još nešto više i istraživanjem pomogne da nauka bude korak ispred. Zato za doktorske studije bira oblast – klinička i eksperimentalna interna medicina i onkologija.
– Tokom studija sam spoznao da su istraživanja u medicini i klinički rad neodvojivi, različiti instrumenti u istom orkestru, te se javilo interesovanje i za nauku a sve je krunisano upisom doktorskih studija. Prva godina je uglavnom osmišljena kao vodič za snalaženje u kompleksnom i često misterioznom svijetu biomedicine, otkrivanje alata uz pomoć kojih ćemo pokušati da damo svoj skromni doprinos svjetskoj zaostavštini naučnih otkrića. Modul koji sam izabrao, vođen afinitetima, naziva se klinička i eksperimentalna interna medicina i onkologija, te će i tema doktorske disertacije biti iz te oblasti. Još uvijek imam vremena da odlučim šta bih konkretnije želio da istražujem u toj, uistinu obimnoj, grani medicine. Dok doktorska disertacija ne dođe na red, imam želju da pišem naučne studije iz oblasti svog modula i bazičnih nauka na koje se oslanja interna medicina.
Dan zna da bude prekratak za sve obaveze koje ga čekaju, jer je započeo i pripravnički staž.
– Uporedo sa početkom obaveza na doktorskim studijama započeo sam šestomjesečni pripravnički staž. On podrazumijeva direktno upoznavanje sa svakodnevnim radom zdravstvenih radnika u različitim granama medicine, poput porodične medicine, interne medicine, hirurgije i pedijatrije. Ponekad zna zaista biti dinamično, često se desi da se obaveze vezane za staž i studije odvijaju u isto vrijeme, mentori uvijek izlaze u susret a preraspodjela posla u dogovoru sa kolegama je ključna.
Objavio je više naučnih radova, učestvovao na kongresima u zemlji i inostranstvu, razmjenjivao iskustva i učio od drugih, a za sve to je bilo važno, uz teoretska i praktična znanja koja studenti stiču na fakultetu, da imaju mogućnost učešća u istraživanjima. Njegovo polje je bila histologija, ujedno i njegov najdraži predmet.
– Učešće u istraživanjima tokom studija je stvarno dragocjeno, bez obzira na to da li studenti nastave da se bave naukom kasnije u toku karijere. Na taj način stiče se vještina kritičkog mišljenja kad je riječ o saznanjima i novitetima u medicini, ovlada se terminologijom i stiče sposobnost implementacije otkrića u svakodnevni rad. Za one koji sebe vidi dominantno u nauci, istraživanja tokom studija predstavljaju ogromno iskustvo. Moja istraživanja tokom studija su u velikoj mjeri bila vezana za histologiju, bazičnu granu medicine i meni najdraži i najljepši predmet pretkliničkog dijela studija. Život pod mikroskopom je svijet za sebe, struktura ćelija daje osnov za funkcionisanje našeg organizma, na tom nivou počinju i odvijaju se patološki procesi koji dovode do bolesti. Trenutno se objavljuju rezultati projekta na kom sam učestvovao, a koji se ticao razmatranja protektivnog efekta određenih supstanci na ćelije srca a u svrhu zaštite od neželjenih efekata jednog od lekova koji se koristi u terapiji malignih bolesti.
Stečeno znanje uvijek je veće ako ga dijelite sa nekim i uložite u obrazovanje novih generacija, onih koji tek ulaze u svijet medicine. Zato je tokom studija birao dužnost studenta-demonstratora na Katedri za patologiju.
– Bilo je to predivno iskustvo tokom kog sam spoznao svoju ljubav prema nastavi i radu sa studentima, veliki dio motivacije za upis doktorskih studija proizilazi iz želje da jednog dana postanem asistent na nekom od predmeta. Na svom matičnom fakultetu trenutno sam u zvanju istraživača-pripravnika što mi omogućava da učestvujem u naučnoistraživačkim projektima iz različtih oblasti.
Kada sve prođe, a diplomu snažno i ponosno držite u rukama, zaborave se poteškoće, a prethodni period se čini kao „predivno putovanje“ u sticanju znanja. Ipak, do tog akademskog postolja potrebno je dosta rada, truda, odricanja i studentskih neprospavanih noći nad knjigama.
– Smatram da je najveći izazov tokom studija očuvanje mentalnog zdravlja uprkos pritisku predstojećih ispitnih rokova i ostalih obaveza. Pogled na izuzetno opširne udžbenike i spoznaja da, za ne tako udaljen vremenski period, moramo vladati ogromnim brojem informacija, zaista može biti zastrašujuća a ponekad i parališuća. Sa ove vremenske distance, učenje i polaganje ispita jeste predivno putovanje sa konačnim ciljem usvajanja primjenjivog znanja, najveći izazov je to spoznati dok avantura zvana studiranje traje.
A šta je uticalo da medicina bude put kojim će hoditi? Želja da pomaže ljudima, da čini dobro čovječanstvu, da istražuje i otkriva….
– Ne tako mali broj puta sam pokušao da se sjetim da li postoji neki konkretni trenutak kada sam poželio da medicina bude moj životni poziv. Mislim da je odgovor najbliži istini taj da je svakako više faktora bilo uključeno. Moja sestra je ljekar, uzor i ogromna podrška, vjerujem da je značajan dio ljubavi prema medicini došao od nje. Tu je i interesovanje za sve prirodne nauke koje se javilo u djetinjstvu, a tokom odrastanja filmovi i knjige sa medicinskom tematikom su sigurno dodatno uticali. Medicina 21. vijeka se razvija ogromnom brzinom, postoji velika razlika u svakodnevnom radnom danu ljekara danas i prije nekoliko decenija. Nadam se da će me želja za stalnim obnavljanjem postojećeg znanja i usvajanjem novog pratiti tokom čitave karijere.
U periodu koji je za nama, a koji je cijela planeta dobro upamtila, dr Stefan je bio dio kol centra Medicinskog fakulteta, a potom i dio bolničkih kovid jedinica Kliničkog centra Vojvodine i pomagao kolegama. Član je i sekcije prve pomoći pri svom fakultetu, a svaki put kada je u prilici da nekome pomogne u liječenju je osjećaj koji nema cijenu i ne može se opisati.
– Iako sam tek na početku radnog vijeka, pomažem ljudima i učestvujem u njihovom liječenju, proporcionalno svom znanju i skromnom iskustvu. Osjećaj koji se tada javlja je teško verbalizovati ali je svakako sigurna potvrda da sam izabrao pravi životni poziv, profesiju koja će me zauvijek činiti srećnim i zadovoljnim.
Dok ovaj mladi, obrazovani i uspješni Novljanin nastavlja hrabro ka osvajanju najvišeg akademskog postolja, priznaje da energije ne fali jer su tu uvijek dragi i bliski ljudi koji su dodatan vjetar u leđa.
– Djevojka i prijatelji daju energiju za svaki novi dan. Bez obzira na zauzetost i broj obaveza, za njih uvijek mora ostati vremena, oni daju smisao svemu i pomažu mi da se nosim sa svakodnevnim psihološkim izazovima.
A Novi? Novi nosi u srcu, sa nestrpljenjem mu se uvijek vraća jer dom može biti samo jedan. Onaj u kojem sunce nadraže grije, a miris mimoze prizove na makar koji dan fešte.
– Veliki Zuko Džumhur je govorio da u Herceg Novom sve živi od sunca, zbog sunca, za sunce, a mi Novljani znamo da ne postoji veća istina od ove. U mom srcu najvažniji kalendar je onaj koji mjeri vrijeme od posljednjeg odlaska u naš dragulj između Orjena i Jadranskog mora, do sljedećeg.
Ponekad zna biti teško i izazovno, ali od cilja ne treba odustati, već vjerovati u sebe i ići naprijed.
– Iako može zvučati kao floskula, odabir profesije i velike odluke koje uz to idu, moramo donositi slušajući svoj instinkt i poštujući sopstvene želje. Život često pred nas stavlja izazove koji nas primoravaju da do željenog cilja stižemo na teži i duži način, ali strast i ljubav su pokretači ljudske vrste bez granica. Mladim ljudima koji stasavaju želim da poručim da budu hrabri, nasmijani i puni vjere u sebe, kazao je dr Stefan Janičić, doktorand na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu.
Mladi, vrijedni, učeni ljudi uvijek čine da smo svi zajedno, kao grad i zajednica, ponosni na njih i na njihove uspjehe. Dr Stefane, hvala Vam za dobro koje činite čovječanstvu i srećno u osvajanju novih znanja!
