U crkvi Svetoga kneza Lazara na Vidovom vrhu, danas su svetu Arhijerejsku liturgiju služili mitrolopit crnogorsko-primorski Joanikije i vladika Zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije sa sveštenstvom. Uoči Vidovdana, koji će biti proslavljen u ponedeljak 28. juna, podsjetili su na zavjet kosovskih junaka i velikomučenika kneza Lazara, na potrebu očuvanja vjere i svetinja i na ljubav, poštovanje i praštanje među bližnjima, među narodom.
Pored brojnih građana, liturgiji su prisustvovali predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić, predsjednik Skupštine opštine Herceg Novi Ivan Otović, konzul Republike Srbije u Herceg Novom, Zoran Dojčinović i ministar savjetnik u Ambasadi Republike Srbije u Podgorici, Mićo Rogović.
I sam naziv mjesta na kojem je crkva Lazarica govori koliko je duboko narodno pamćenje o kosovskom zavjetu, o žrtvi Svetoga kneza Lazara, kosovskih junaka i vitezova koji su živote položili za krst časni i slobodu zlatnu, braneći otadžbinu, svoje svetinje, čast i obraz i žrtvujući se za budućnost svoga potomstva, kazao je u besjedi mitropolit Joanikije.
-Ponekad ljudima nije jasna tajna Kosova, vrlo često se to u umu zatamni, ali na svaki Vidovdan uzdignemo se iznad sebe. Kao što je Vidov vrh takav da vidimo cijelu okolinu, tako i čovjek kada se uspenje na duhovnu i moralnu visinu žrtve i podviga kosovskih junaka i njihove etike, tada vidi i razumije mnogo bolje. Tajna Kosovskoga zavjeta izjednačuje se sa tajnom Novoga zavjeta Hristovoga. Knez Lazar i njegovi junaci su se žrtvovali za Hrista, za svetinje, za vjeru, istakao je mitropolit Joanikije.
Podsjetio je da je knez Lazar bio poznat i po tome što je njegovao naslijeđe Nemanjića i podizao crkve, bio veliki ktitor, sabirao monahe svetogorce, unapređivao pismenost i kulturu, ukrašavao svetinje i hramove i dušu svoga naroda.
-Bio je ispunjen vrlinama i takav čovjek nije mogao bez žrtve gledati da neprijatelji našeg naroda i vjere zauzimaju, ruše i skrnave naše hramove. Oni su se žrtvovali ne za nešto truležno i privremeno, nego za carstvo nebesko. To je opredjeljenje za Hrista. Knez Lazar se sa svojim narodom uspeo na Golgotu, ali ga je Gospod svojim krstom osnažio i postradao je kao velikomučenik, a mi u crkvi tako nazivamo one ljude koji su bili na čelu ostalih mučenika. Njegova žrtva je oplemenila naš narod, ona je postala glavna tema i u našoj poeziji, književnosti, narodnoj priči i oko toga isplela se cijela duševnost i kultura našeg naroda kroz vijekove, kazao je mitropolit Joanikije.
Bivala su vremena kada je narod bio okupiran, ali nikada porobljen da zaboravi svoju vjeru i zavjet predaka.
-Sveti Sava nas je priveo Hristu, a Sveti velikomučenik Lazar potvrdio vjeru u Hrista i zapečatio je svojom krvlju. I naši preci su nastavili da se žrtvuju i čuvaju zavjet i svetinje. Projavila se sila kosovskog zavjeta u Crnoj Gori, kao i danas na Vidovom vrhu. Bili smo stavljeni van zakona kao crkva i bila nam je opredijeljena sudbina da nestanemo, ali i da nestanu naše svetinje, da se promijeni njihova namjena i da se upotrebe za obične ljudske potrebe, da zadovolje ljudsku gramzivost. Tada je narod, podstaknut žrtvom naših predaka, ustao širom Crne Gore i zadivio cio pravoslavni svijet! To je veliko bogatstvo i obnavljanje kosovskog zavjeta i pamćenja. Dobri ljudi ovoga kraja su obnovili ovu svetinju, kao što su se obnovile crkve širom Crne Gore i mnoge su vaskrsle iz razrušenih temelja, a sve odanošću i ljubavlju cijelog našeg naroda prema crkvi i svetinji, precima i njihovim zavjetima, kazao je mitropolit Joanikije.
Nema veće ljubavi od te da neko život da za bližnje svoje, zapisano je u Jevanđelju, kazao je vladika Zahumsko – hercegovački i primorski Dimitrije.
-Tako je uradio knez Lazar, sveti mučenici kosovski i svi poslije koji su ugrađivale svoje živote časno, pošteno i hrabro za slobodu, za istinu Jevanđelja i za Hristov lik, i ostajali vjerni ljubavi Hristovoj. Zapisano je i da ćemo biti prepoznati kao učenici Hristovi ako budemo imali ljubav među sobom. U ovom trenutku, u ovoj zemlji, čini mi se da nam najviše treba međusobna ljubav, praštanje, razumijevanje. Čuju se razne priče, jedni druge prozivaju da su izdajnici; ne vjerujmo u to! Izdaćemo ovu pobjedu i očuvanje naših svetinja samo ako zamrzimo i prezremo jedni druge. Nemojmo se povlađivati tome, ništa nije izdato. Sloboda je osvojena, ali sloboda treba da se gradi i organski izgrađuje, da svaki dan budemo sve bolji, pošteniji, čestitiji, iskreniji, kazao je vladika Dimitrije.
On je uručio Zoranu Lazareviću, predsjedniku Crkvenog odbora za Lazaricu, zahvalnicu Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, za trud, očuvanje i izgradnju crkve Svetog kneza Lazara na Vidovom vrhu.
I Vidov vrh je Boka, ne samo more i primorje, kazao je Lazarević, uz zahvalnost što je primio nagradu eparhije u ime svih onih koji se decenijama zalažu za očuvanje i obnovu Lazarice.
-Ovo je Boka, ali i Hercegovina istovremeno. Ovaj narod sa ponosom čuva svetosavsku tradiciju, svetolazarevsku, njegoševsku. Nisam bio u svetoj zemlji, ali znamo svi jevanđeljsku priču o ribarima. Ja ih nikako ne mogu zamisliti samo kao ribare. Zamišljam ih upravo da stoje na osloncu čvrste svetosavske Hercegovine, bokeškog neba. Ako je Hercegovina nebo, onda je Boka njeno more, priča o vječnosti. Prenosimo stalno od vrha ka moru, od mora ka vrhu, mjesto gdje se Hercegovina uliva u Boku, gdje stvaramo svijet tako inspirativan, pozitivan. Mislim da su svi koji dolaze ovdje srećni što borave u trenutku ili žive ovdje. Možda mi koji u toj ljepoti obitavamo to i ne primjećujemo svakim danom, ali kada se dese ovakvi praznici u kojima smo oplemenjeni vašim dolaskom i molitvom, onda se saberemo i ostaće divna priča. I ona će da traje pola godine ili godinu, a zamislite kakva je priča koju pričamo 630 godina? Pričamo je jednakom energijom, voljom, jednako svjesni i one istine koju je knez Lazar tada iznio, a nama ostavio u amanet. Čini mi se da smo Boga spoznali kroz Svetog Savu, na najbolji način, na temeljima vaskrslog Gospoda, ali da smo narod postali kroz kneza Lazara. Njegovo predanje je crkva sačuvala i zato smo vezani za crkvu, ona vodi računa o svima nama. Ona je najbolji i jedini garant da ćemo taj amanet da sačuvamo. Svi zemaljski narodi imaju svog Svetog Savu i kneza Lazara, ali slijedom događaja i civilizacijskih tekovina dešava se da zaboravljaju da to imaju. Mi smo narod koji to ne zaboravlja, a crkva je tu da ovaploćuje to pamćenje!, kazao je Zoran Lazarević.
On je takođe istakao, kao član pravnog tima Mitropolije crnogorsko primorske SPC, da ne sumnja u potpisivanje temeljnog ugovora jer se osjeća „dosta je pozitivne energije, snage i volje“.
-Uvijek kada se dešavaju dobre stvari dešavaju se i sumnje, ali čini mi se da je snaga litija i svetosti blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija tolika, da će sigurno sve ići u dobrom pravcu. To je važno za narod, za zdravo društvo u kojem će država i crkva na najljepši način odati priznanje za sve ono što su ranije uradili, djelujući zajedno i odvojeno, ali i za buduće vrijeme, kazao je Lazarević.
