Emotivno i simbolično, oko 200 inženjera, nekadašnjih studenata Vojno-tehničkog fakulteta iz Zagreba, okupilo se ovog vikenda u Herceg Novom, uprkos vremenu, daljinama i istorijskim okolnostima.
Okupljanje su organizovali 29. put kako bi obnovili prijateljstva, razmijenili iskustva i poslali poruku zajedništva. Ovi susreti, koji traju već skoro tri decenije u različitim gradovima država nekadašnje Jugoslavije, predstavljaju jedinstvenu tradiciju povezivanja stručnjaka iz različitih oblasti i zemalja. Do sada su domaćini susreta bili Čačak, Vrnjačka Banja, Kragujevac, Banja Luka, Novi Pazar, Zlatibor, Ohrid i druga mjesta, a ovog puta su se sreli u gradu pod Orjenom.
Goran Bošković, organizator susreta u Herceg-Novom, ističe da je okupio oko 200 inženjera iz celog svijeta. Kaže da su u 29 godina druženja izostala samo u godinama korone. Susret uključuje trodnevni program druženja uz razgovore za okruglim stolom o saradnji stručnjaka Vojno-tehničkog fakulteta i zajednice za bolji razvoj regiona. Planiraju i svečane večere i izlete, a sledeće godine događaj će se održati u Zagrebu. Herceg Novi je izabran zbog svojih pogodnosti.
-Radio sam u saradnji sa određenim ljudima koji su bili slobodni iz Crne Gore, ali i iz čitavog svijeta, tako da smo samo koristili fond snage, znanja, saradnje i sinergije. I uspjeli smo da napravimo, večeras jedno divno veče u divnom hotelu Talia. Sutra idemo Bokokotorskim zalivom, a naveče će biti svečana večera tako da ćemo u 24.00 svečano predati jedan prelijepi pehar Zagrebu. Nedelja nije dan za odmor, nego dan kada ćemo razmijeniti naša iskustva, kako iz Crne Gore, tako iz Srbije, Bosne, sa Tajlanda, iz Australije, iz Sjedinavčih država, iz Švedske i cilj nam je da pošaljemo jednu poruku zajedništva koja će biti jako značajna i za nas, i za našu djecu, naše potomke, a i regionu. Tu smo, blizu kuće Ive Andrića i druga Tita, tamo imamo i njegovu vilu. Mi smo se jednostavno angažovali i iskoristićemo svu moć i energiju da ovo znanje ide dalje, rekao je Bošković.
Miroslav Mostić, bivši student Vojnotehničke akademije, koji je studirao u Zagrebu od 1986. do 1991. godine, ističe važnost održavanja veza i razmjene iskustava sa kolegama. Ovogodišnje okupljanje u Herceg-Novom kako kaže, je posebno prijatno, pružajući lijepu atmosferu za obnavljanje prijateljstava i podsjećanje na zajedničke uspomene. Mostić je u Herceg Novi stigao iz Kanade i već sada je uzbuđen zbog budućih susreta, a sledeći je planiran u Zagrebu.
– Mi smo bili u kontaktu sve ove godine, a ovi susreti su jedna lijepa ideja jer se okupe studenti svih nacija. Na taj način održavamo zajedništvo koje smo imali svih tih godina. Herceg Novi je prelijep, i ovaj juni je idealan za ovakav skup. Okupljamo se svake godine u nekom drugom gradu, i ove u prelijepom ambijentu. A, sjećanja su tu, naravno, sada evociramo drage uspomene. Ja dolazim iz Kanade skoro stalno, zadnjih desetak godina. Dođemo ovdje i vratimo se odavde punih duša i jedva čekamo sledeća okupljanja, kaže Mostić.
Slađana Stoiljković, koja radi u Slobodi u Čačku, ističe emocionalnu povezanost sa kolegama i radost što se okupljanja odvijaju van Srbije, kao što su prošla u Makedoniji i Ohridu.
Slađana naglašava da okupljanja donose nove priče i novosti iz života učesnika, što dodatno pojačava emotivnu atmosferu.
-Uvijek se pojavi neko od novih kolega koji nije bio na prethodnim skupovima, tako da je to prelijepo. Ideja je lijepa i svi smo i dalje zajedno kao kad smo bili u staroj Jugoslaviji. Dosta je prošlo godina, kod svakoga ima nešto novo, znači neko je postao baba-deda, neko je napredao u firmi, neko je putovao, uvijek ima novosti, i baš je emotivno, kaže Slađana.
Zoran Stoiljković, radnik kompanije „Sloboda“ Čačak, nekada student VTF u Zagrebu, kaže da je ideja za ovo okupljanje nastala prije 30 godina, a pokrenuta je upravo u Čačku, kako bi se evocirala sjećanja na njihova obrazovna iskustva tokom jugoslovenske ere. Cilj je ponovno povezivanje nakon godina razdvojenosti, posebno nakon sukoba u regionu. Iako je trenutna saradnja među bivšim kolegama ograničena, postoji nada za buduću saradnju, posebno u tehničkom obrazovanju u Srbiji.
– „Sloboda“ Čačak je prva bila organizator svega toga, tako da je naša ideja da se okupimo posle svih ovih godina i da evociramo uspomene na mjesto gdje su se svi narodi ove bivše Jugoslavije školovali, a armijska industrija je to finansirala. To vrijeme izrodilo je mnogo stručnjaka koji dan-danas rade u armijskim industrijama u ovoj našoj bivšoj Jugoslaviji. U Srbiji više od pola namjenskih industrija vode studenti sa tehničkog fakulteta, tako da sarađujemo mnogo dobro. Evo, posle tih svih ratnih zbivanja, mi smo željeli da se vidimo i evociramo te stare uspomene, tako da je bilo puno emocija i baš nam je prijatno, kaže naš sagovornik.
Profesor Miladin Pitić, ističe da su se generacije koje su nekada bile obrazovane za vojnu industriju danas razvile u vrhunske inženjere i lidere. Nekadašnji studenti Vojno tehničkog fakulteta u Zagrebu danas su najbolji inženjeri elektrotehnike, mašinstva, hemije, informatike, zaposleni u najboljim svjetskim kompanijama. Naglašava da je moguće prevazići granice kroz razumijevanje i prijateljstvo.
-Ovo je jedan jedinstveni događaj na prostorima naše bivše, tako divne domovine. Okupljaju se studenti svih generacija, dolaze ljudi iz raznih krajeva svijeta – iz Londona, Australije, Kanade, Švedske, Amerike – i svi oni nose isto iskustvo, istu pripadnost, i jedno veliko prijateljstvo. Mnogi su danas vrhunski inženjeri, rukovodeći kadar, a ja sam imao sreću da budem njihov nastavnik. Kada danas vidim koliko su nadmašili nas učitelje – to je za mene najveća nagrada. Ovo je porodica bez granica i dokaz da razumijevanje i poštovanje mogu da opstanu, bez obzira na sve, rekao je profesor Pitić.
Ono što je počelo kao spontano okupljanje kolega iz različitih krajeva bivše Jugoslavije, danas je postalo snažna mreža stručnjaka koji čuvaju zajedničke uspomene, ali i grade mostove saradnje za budućnost.
Susreti poput ovog u Herceg Novom ne samo da podsjećaju na prošlost, već potvrđuju koliko su ljudske veze, znanje i međusobno poštovanje i dalje najjača osnova razvoja. Sljedeće okupljanje planirano je u Zagrebu, a do tada, kako kažu učesnici – prijateljstva se nastavljaju, bez granica.
