Šta su privatizacije nekada uspješnih hercegnovskih preduzeća donijele gradu, građanima ali prvenstveno radnicima, kakvi su putevi novca bili od prodate imovine, sudeći prema najavama predstavnika nove Vlade, biće preispitano. To je nakon godina borbe koju su radnici sada već propalih preduzeća vodili za ostvarivanje prava iz radnog odnosa, nada i slamka spasa da će pravda ipak pobijediti i da će ostvariti ono za šta su se borili. S druge strane šteta koja je napravljena gradu teško da može biti popravljena.
U proteklih 15 do 20 godina privatizovana su skoro sva novska preduzeća čiji je većinski vlasnik bila država. Nekada uspješne firme kao što su Prvoborac, PKB, HTP Boka, Brodogradilište Bijela, Južni Jadran, ostale su bez imovine i radnika. Za većinu, sudska bitka za ostvarenje prava iz radnog odnosa još uvijek traje.
HTP BOKA – PONOS TURIZMA
Hotelsko turističko preuzeće Boka privatizovano je 2007. godine, a umjesto obećanih višemilionskih ulaganja firma je 2015. otišla u stečaj. Planom reorganizacije predviđeno je da se od prodaje imovine namire povjerioci među kojima su i radnici. Nekadašnji sindikalni vođa Vektra Boke, Vojin Miljanić, podsjeća da je HTP Boka nekada zapošljavala 240 radnika, u momentu uvođenja stečaja bilo ih je 120 a danas svega 20. Svima se duguju zarade i druga prava iz radnog odnosa:
– Vektra Montenegro je 2007. godine kupila 59, 45 odsto akcija od državnih fondova a zatim je Vektra Investments postala vlasnik još 33, 34 odsto akcija. Par godina je bilo sve u redu i mi radnici i građani smo se nadali da će da bude sve bolje. Nažalost, vrijeme je pokazalo da smo se svi prevarili. Naši problemi su počeli 2011. i 2012. godine kada nam se u jednom momentu dugovalo šest plata, a to je prevaziđeno prodajom jednog placa na Savini. Sve do uvođenja stečaja je bilo relativno dobro, 120 radnika je radilo i dalje u firmi, u tri hotela i u objektima Vektra Boke. Bile su dosta redovne i plate. Međutim uvođenjem stečaja radnici ostaju bez posla. Stečaj je trajao dvije godine, a 2017. godine se usvaja Plan reorganizacije i nadali smo se da će stvari krenuti sa mrtve tačke. Međutim i pored svih obećanja došli smo u situaciju da nam sada duguju 14 plata. Imali su mogućnost da to sve riješe, kao i povjerioce trećeg isplatnog reda. Od prodate imovine prihodovali su sedam miliona eura, a pet je bukvalno prisvojeno, sa kojima su mogli sve da isplate. Od tih pet miliona, kako se priča, tri miliona je otišlo za OTP banku kao izvršnog povjerioca, a dva je namjenjeno za povjerioce trećeg isplatnog reda. Koliko znam dio novca je od Vektra Boke otišlo Vektri Investments a ona je to ustupila Vektri Jakić da ne bi došlo do plenidbe njihovih objekata u Pljevljima. Prodaja tih objekata je bila u oktobru 2018. godine i zato se pitamo zašto ih nisu ranije usmjerili na potraživanja radnika, objasnio je Miljanić.
Poslije dugogodišnjeg traženja pravde radnici polažu nadu da će nova Vlada preispitati sve privatizacije:
– Mi se od 2013. godine obraćamo Vladi, Savjetu za privatizaciju, premijeru, nadležnim inspekcijama, ministarstvima. Svi su nam davali nadu ali niko nije ništa konkretno preduzimao. Nadam se da će ova nova vlast izaći u susret radnicima. Nije samo Vektra Boka problem, tako je sa radnicima brojnih preduzeća u Crnoj Gori. Razočaran sam malo i u Opštinu, kazao je Miljanić.
Kako je kazao, njihov pravni zastupnik je poslao Ustavnom sudu zahtjev za mišljenje da li brisanjem jednog člana Zakona o stečaju radnici dolaze u prvi ipslatni red. Do sada nisu dobili odgovor.
-Ako to nije tako onda Vektra Boka poštuje Plan reorganizacije i nama ostaju još dvije rate da isplate. Ako smo mi u prvom isplatnom redu, onda moraju sve da nam isplate. Oktobrasku platu 2019. primili smo u junu 2020. godine. Oni se pravdaju da je korona uticala pa nemaju prihoda, ali korona nije bila do marta prošle godine a oni nama duguju plate i iz 2019. Vrlo smo blizu dna, kazao je Miljanić.
Podsjetio je da se potpsivanjem ugovora Vektra Boka obavezala da će investirati u hotele i da će zapsliti 1000 radnika, a aneksom ugovora da će da uloži 60 miliona u narednih pet godina.
-Nije uloženo ništa. Štetu su pretrpjeli radnici ali mnogo više su izgubili građani. Svi smo mnogo izgubili. Ja lično nemam ništa protiv i da Brković nastavi da radi ali da se naprave hoteli, da se zaposle ljudi i ostvaruju primanja. Ako mi radimo i primamo plate imaće i drugi zaradu i država će imati korist. Sada smo svi na gubitku, zaključio je Miljanić.
NOVI PRVOBORAC – GRAĐEVINSKI GIGANT
Zaboravljeni su i bivši radnici nekadašnjeg giganta među građevinskim firmama, preduzeća Novi Prvoborac, koje je privatizovano 2007. godine. Na tešku borbu i kako je rekao golgotu, podsjetio je nekadašnji sindikalni vođa Zahid Hodžić.
-Mi smo jedni od prvih koji su naišli na tranziciju. Država je bila vlasnik 24% a nije reagovala. Mi smo ostali na ulici. Stečaj je uveden 2011. godine. Sticajem okolnosti i zahvaljujući advokatu Jovanu Pejoviću pokrenuli smo sudske postupke i dio ostvarili. Imamo dio potraživanja koje tražimo preko suda u Strazburu. Za izmirenje 81 radnika, tačnije plata koje sud nije priznao, trebalo bi da nam isplate oko 160.000 eura. Kada je uveden stečaj u firmu nas je pet otišlo u penziju, poslije toga još šest, sedam radnika koji su imali pravo na penziju, a drugi su ostali bez posla i čekaju svoja potraživanja preko suda. Sva golgota radnika trajala je osam godina i prošli smo sve sudove, osnovni, viši, apelacioni, vrhovni, ustavni, pored svih papira i čistih odluka nismo mogli da riješimo problem. Najviše nas je oštetio stečajni upravnik Ognjen Jovović koji nije htio da uvaži naše molbe i čiste papire koje smo imali a rukovodiocima je odmah priznao potraživanja, kazao je Hodžić.
Imovina Prvoborca je prodata ispod svake cijene, kaže Hodžić, a mehanizacija, skoro nova, po cijeni starog željeza.
-Tražićemo da se preispita ko je i na koji način je obavljao procjenu imovine preduzeća u stečaju. Znamo da je to uradila neka firma iz Beča i da je procijenjena na 3, 6 miliona eura što je ispod svake vrijednosti. Prvoborac ima ogromnu imovinu u Podgorici, Kotoru, Nikšiću, Herceg Novom. Išli su na to da uzmu imovinu i uguše preduzeće. Imovina je prodavana fizičkim licima, kao na pijaci, bez javnog konkursa. Zato tražimo da se preispita i ova privatizacija koja je dovela radnike na ulicu. Stari Prvoborac je imao nekada 1200 radnika. Oni su imali plan kako da ih se oslobode. Osnovana je ćerka firma u kojoj je ostalo samo 36 radnika.
Očekuje krivičnu odgovornost za one koji su firmu doveli do ovog stanja, a za radnike očekuje pravdu i ostvarenje prava iz radnog odnosa.
-Nismo dobili otpremnine, insistirali smo da potpišemo Kolektivni ugovor i znamo zašto nije jer po tom ugovoru imali bismo za otpremninu 500 eura po godini staža i 1000 eura po stručnoj spremi. Govorili su nam da se čekaju povoljniji uslovi a sada znamo da je to bila prevara. Prvoborac sada ne radi ništa, ima 3, 4 radnika koji se bave rentiranjem, kazao je Hodžić i istakao da se poslednjih dana čisti krug preduzeća, a zašto i zbog koga „neka nadležni utvrđuju“.
PKB – RENOMIRANA TRGOVAČKA KOMPANIJA
Jedna od takvih, uspješnih firmi bila je i PKB čija je privatizacija imala epilog odlaskom u stečaj 2014. godine, kada je 50 radnika ostalo bez posla. Većina nije mogla da ostvari ni pravo na penziju.
Predsjednik Udruženja manjinskih akcionara i bivši predsednik sindikalne organizacije, Aleksandar Milović, podsjeća da je većinski paket akcija 2004. godine kupio Pantomarket, a krajem 2007. godine, uvećao je kapital za još 20 % kupujući akcije od građana i radnika. Time je firma Pantomarket postala većinski vlasnik sa 79% akcijskog kapiitala.
– Kao i u svim državnim firmama uzimali su kredite a kao kolaterale ostavili imovinu firme. Te odluke donosio je Odbor direktora naše firme a to je bilo po zakonu isključivo nadležnost Skupštine akcionara i na osnovu toga mi smo podnijeli desetak krivična prijava specijalnom državnom tužilaštvu. Imali smo i šest parničnih postupaka u Privrednom sudu zahvaljujući Jovanu Pejoviću i samo jedna sudinica Nataša Bošković držala se slova zakona, pregledala je tužbu i definisala da je bila pljačka PKB-a.
Nijedna prijava nije procesuirana niti su radnici i manjinski akcionari dobili informaciju da u radnjama većinskog vlasnika nema krivičnog djela.
– Prva je bila 2011. kada smo naveli da je sa 73 miliona opterećena imovina PKB-a i da sredstva nisu legla na račun PKB nego većinskog vlasnika Pantomarketa. Zašto 2011.? Zato što do 2011. nismo imali informacije jer je Odbor direktora bila zatvorena grupa i nismo znali mnogo ali smo znali da se krediti uzimaju, u kojoj mjeri – nismo znali. Te krivične prijave koje smo podneli protiv određenih lica u PKB-u nisu dale efekat, do danas nije procesuirana nijendna krivična prijava a nismo ni dobili odgovor da nema elemenata krivičnog dela, dakle stoje negdje u ladici i ne procesuiraju se.
Obišli su, kaže, sva resorna ministarstva a na svakom koraku su im vrata bila zatvorena. U Odboru za praćenje privatizacija u Skupštini Crne Gore, na čijem čelu je tada bio Janko Vučinić, jednoglasno je utvrđeno da privatizacija nije bila uspješna.
– Svih osam poslanika koliko ih je bilo u komisiji jednoglasno su se složili da privatizacija nije bila uspješna i otišla je prijava u specijalno državno tužilaštvo koje je reklo da je predmet u izviđaju. To je riječ koja se danas dosta puta koristi u tužilaštvu.
Epilog privatizacije je uvođenje stečaja 2014. godine. Tada je radilo pedesetak radnika i svi su ostali bez posla.
-Bili smo neko vrijeme, što se kaže na „bijelom hljebu“. Mnogi su se nadali da će ostati u PKB do penzije ali su otišli na biro a mnogi do danas ne rade. Obraćali smo se i Opštini, tadašnji predsjednik Dejan Mandić nam je pomogao ali je sve bilo teško da se preživi. U momentu uvođenja stečaja na snazi je bio zakon u kojem se kaže da svi radnici iz firmi koje su otišle u stečaj imaju pravo na prijevremenu penziju, ne bi bila velika penzija ali bi bila penzija. Međutim, kada smo se obratili zahtjevima za penziju, Ministarstvo rada nas je odbilo zato što je drugačije tretiralo zakon. Rekli su da država nije bila većinski vlasnik u momentu uvođenja stečaja a zakon predviđa da je država u bilo kom momentu bila vlasnik pa je tako samo iz PKB-a 30 radnika ostalo bez penzije.
Objašnjava da su radnici bili diskriminisani po osnovu uplata penzija i zdravstvenog osiguranja, jer je dio tih sredstava išao legalno preko banaka a dio na ruke pa su ljudi išli u penziju sa 200 eura ili 300 eura najviše.
Imovina PKB-a procjenjena je 2014. godine na 101 milion eura.
-Tu je 15 maloprodajnih objekata, hladnjača Meljine, 40.000 kvadrata u Sutorinskom polju, Novljanka, Cvijetni centar, poslovni prostori u Budvi… Imovina postoji, kao i dugovi bivšeg menadžmenta i hipoteke. PKB je izašao iz stečaja planom reorganizacije i može da vrati, ako ne svu, onda veliku većinu imovine. Prema mom mišljenju, što sam predlagao kao predsjednik sindikata, može da vrati poslovne aktivnosti i veleprodaju, Tehnoservis i Cvijetni centar i mogli bi se zapošljavati ljudi iz Crne Gore.
Milović kaže da od nove Vlade i od novih ministarstva očekuju da rade svoj posao i da zaštite zakonom radnike i akcionare koji su diskriminisani po više osnova. Manjinskim akcionarima i radnicima u Crnoj Gori poručuje da se bore za svoja prava, jer smatra da je sada došlo pravo vrijeme i da ih ostvare.
