Šta Njemačka može da nauči od Crne Gore – mala lekcija iz digitalne efikasnosti

Piše Mark Rode

U tačno 12:20 sati 25. jula dobio sam rješenje o porezu na našu nekretninu u Crnoj Gori – elektronskom poštom, da se razumijemo. Ni debela koverta, ni birokratski jezik, ni preporučeno pismo. Samo jasna, razumljiva poruka sa iznosom za uplatu i praktičnim linkom za plaćanje. Nekoliko minuta kasnije porez na imovinu je bio plaćen – kreditnom karticom, sa malom naknadom za transakciju, bez crnogorskog računa i bez čekanja na šalteru pošte u Igalu. Bio sam iskreno impresioniran.

Zašto ovo pričam? Zato što sam Njemac. I zato što živim u zemlji koja sebe rado predstavlja kao digitalno naprednu i birokratski efikasnu – a u praksi to često nije. U Njemačkoj nije samo po sebi razumljivo da se poreska rješenja dobijaju digitalno. A kada se i dobiju, to su PDF dokumenti sa više stranica objašnjenja, dostupni samo preko komplikovanih portala – po mogućstvu uz posebnu elektronsku ličnu kartu. Plaćanje? Onlajn najčešće samo preko bankovnog transfera, nikako kreditnom karticom, a još manje iz inostranstva.

Ono što sam doživio u Crnoj Gori bilo je potpuno suprotno: pragmatično, orijentisano na usluge i bez vještačkih prepreka. To je primjer kako javna uprava može funkcionisati u digitalnom dobu – efikasno, građanski orijentisano i ipak bezbjedno. Iskreno, nisam to očekivao. U Njemačkoj bi mnogi već na samu ideju podigli obrve: „Kreditna kartica? Iz inostranstva? Tako jednostavno?“

Još je čudnije ovo iskustvo kad se stavi u kontekst drugog zapažanja: u Crnoj Gori je gotovina i dalje sasvim normalna. „Keš je kralj“ – ta rečenica ovdje nije samo izreka, već stvarnost. U kafićima, na pijaci, kod frizera – gotovina je dobrodošla. I to je dobro. Jer to znači slobodu izbora. To znači da mušterija odlučuje kako će da plati – a ne sistem.

U Njemačkoj, naprotiv, gotovina i mogućnost da se uopšte koristi sve više nestaju iz svakodnevice. U mnogim kafićima, pekarama i čak malim prodavnicama danas piše: „Samo kartice.“ Ko izvadi novčanicu, često bude sažaljivo pogledan. Istovremeno, u manjim gradovima nestaju banke i bankomati – doći do gotovine tamo je već logistički problem. Obrazloženje? Digitalizacija. Efikasnost. Budućnost.

Ali primjer Crne Gore mi pokazuje da budućnost ne mora značiti odricanje. Može se iskoristiti digitalizacija, a da se ne ograniče mogućnosti izbora. Može se biti efikasan, a da se ne izgubi veza sa građanima. I može se moderno upravljati, a da se ne izgubi zdrav razum.

Kao Njemac s velikom naklonošću prema Crnoj Gori, skidam kapu pred ovim uspješnim spojem moderne uprave i praktične životne stvarnosti. Mogućnost plaćanja gotovinom ovdje nije zastarjeli hir, već izraz poštovanja prema građankama i građanima. A digitalno poresko rješenje sa jednostavnim načinom plaćanja je uzor za mnoge zemlje – pa i za moju.