Nakon kraće bolesti, u 72. godini preminuo je poznati fudbaler, član šampionskog tima Željezničar iz Sarajeva u sezoni 1971/72 i reprezentativac Jugoslavije, a kasnije trener i fudbalski radnik, Slobodan Kojović.
Kojović je rođen 1952. godine u Sarajevu. Kao član Željezničara od 1962. do 1980. prošao je sve selekcije tima sa Grbavice, postavši prvotimac 1970. godine. U sezoni 1971/72. pod stručnim rukovodstvom Milana Ribara, Željezničar je postao šampion Jugoslavije.
Bio je to sastav: Slobodan Janjuš, Dragan Kojović, (brat od strica Slobodana Kojovića), Velija Bećirspahić, Blagoje Bratić, Josip Katalinski, Enver Hadžiabdić, Branimir Jelušić, Božidar Janković, Josip Bukal, Edin Sprečo, Avdija Deraković, Slobodan Kojović, Fahrija Hrvat, Džemaludin Šerbo, Nusret Kadrić, Hajrudin Saračević, Miloš Radović i Željko Rodić. U toj fenomenalanoj za njih sezoni u trci sa Crvenom zvezdom prvi su prošli kroz cilj. Slobodan Kojović je bio desno krilo, a nosio je dres sa brojem 7 od 1970. do 1980. godine. Odigrao je 243 utakmice za klub iz Sarajeva i postigao 55 golova.
Kojović je od 1980. do 1982 . igrao za tada najbolji klub u Belgiji, ekipu Standarda iz Liježa.
Devedesetih godina prije rata u BiH, Kojović je kao pravnik bio službenik Republičkog MUP BiH da bi od 1992. godine postao stanovnik Herceg Novog. Radio je sve do nedavno na afirmaciji fudbala, naročito sa mladim u Igalu, Orjenu, FK Boka Metal, koji je pretača kasnijeg Obilića.
Kojović je sa pionirima Orjena 2004. godine osvojio titulu prvaka Crne Gore, kada je bio uspješniji od Mladosti, da bi na stadionu Partizana bio pobjeđen u polufinalu od crno belih za prvenstvo SR Jugoslavije.
Slobodan Kojović je pomogao svome bratu od strica Draganu, da u Dječijem domu Mladost od 1994. do 1998. godine bude formiran FK Mladost, koji su činila djeca štićenici doma iz Bijele, a Dragan Kojović je bio šef stručnog štaba. U početku Slobodan Kojović bio je njegov pomoćnik.
Od 2000. godine vodio je seniorsku ekipu Orjena, a više od dvije decenije bavio se radom u školama fudbala u Zelenici, Bijeloj, Igalu i Sutorini. Iz te škole potekli su brojni fubaleri koji su igrali u klubovima u Herceg Novom, Crnoj Gori, Srbiji, ali i Španiji i Njemačkoj.
Slobodan Kojović je zajedno sa svojim saigračem iz Željezničara Vasilijom Čilom Radovićem bio rukovodilac danske škole fudbala, koju je finasirala UEFA za talentovanu djecu iz Crne Gore.
Uvijek je bio privržen fudbalu. Njegovo fudbalsko znanje bilo je cijenjeno i u Sarajevu, Liježu, Beogradu, zavičajnom Trebinju, Herceg Novom, Kotoru, Cetinju. O vrijednostima sporta naučio je i sina Aleksandra koji je najprije bio odličan vaterpolista Jadrana u generaciji Vladimira Gojkovića, a zatim fudbaler kapiten i direktor FK Igalo 1929.
Hvala Slobodanu Kojoviću za fudbalske i ljudske vrline koje će pamtiti svi oni sa kojima je igrao, a kasnije kao trener posebno u Herceg Novom radio i družio.
Datum sahrane Slobodana Kojovića biće objavljen naknadno.
